Marketing
sude i predrasude
U jednom trenutku potražio sam pogledom upaljač za cigarete, ali je on nestao. S cigaretom u ustima počeo sam uzaludno preokretati salvete i pomicati tanjure. Nekoliko upaljača bilo je vidiku, ali van dohvata, no nasred stola ispred mene gorjela je svijeća. Prihvatio sam je, prinio licu i pripalio cigaretu.
- Sad se utopio jedan mornar - reče Gavro.
- Ma kakvi! - rekoh. - Mornarica je danas tako automatizirana, kompjuterizirana i robotizirana, da je možda pregorio tek neki čip.
Desetak minuta nakon toga onaj pored mene otišao je negdje, valjda na zahod. Ponovno ispružim ruku i prihvatim svijeću, a njegova žena vrisne:
- Ne!
Zastanem s plamenom svijeće pred vrhom cigarete i pogledam je.
- Ako pripalite, poginut će jedan mornar!
Pripalim cigaretu, odložim svijeću i rekoh:
- Ma neće.
Ona me je užasnuto gledala kao da sam upravo nekoga ubio i zijevala poput ribe ne nalazeći riječi. No Mikica prestane razgovarati sa susjedom do sebe, okrene se i zapita:
- Što se događa?
Gavro joj objasni:
- Svaki puta kad pripali cigaretu na plamenu svijeće, negdje se utopi jedan mornar.
Mikica bez razmišljanja odreže:
- To je predrasuda! Ja se toga ne držim! - no vidjevši kako ju muž pogledao, nastavi u istom dahu: - …osim kad sam na moru.
Skoro sam pao na leđa kako se momentalno sjajno snašla. Očigledno nije ni najmanje držala do te predrasude, ali nije se htjela ni usprotiviti suprugu, naročito pred drugim ljudima, a u prvi mah je tako ispalo, pa se požurila ispraviti istovremeno izbjegavši da se konfrontira meni. Vuk sit i koza cijela. Vrlo inteligentno, munjevita reakcija i to apsolutno najbolja moguća, moglo se protumačiti da govori ozbiljno, ali i da se šali, pa se nitko nije mogao naljutiti. Osim toga je pokazala i savršenu primijenjenu psihologiju kojom je u djeliću trenutka pravilo očitala suprugove misli. On je bio inteligentan momak, razuman, ali ne odviše obrazovan ni misaon tip. Nekoć su mu rekli da se ne smije pripaljivati cigareta na svijeći i on je, ne pitajući je li to uopće moguće ili točno, zapamtio da je najbolje izbjegavati neugodne situacije ne radeći to. Ona ženska na lijevo je pak u to iskreno i duboko vjerovala, a ako je vjerovala u tako nešto vjerojatno je vjerovala i u niz drugih budalaština, ali ju je zasigurno muž u dovoljno navrata izgrdio da ga ne bruka pred ljudima, pa je šutjela dok je on bio prisutan, no nije mogla izdržati kada ga nije bilo.
Nakon desetak minuta mi je ponovo došlo da zapušim. Da sam ponovno prihvatio svijeću bila bi drskost i provokacija, pa sam dohvatio čačkalicu, pripalio je na plamenu svijeće i s upaljenom čačkalicom pripalio cigaretu. Krajičkom oka vidio sam da se žena na lijevo vrpolji kao da sjedi na ježu. Em se muž vratio, pa je morala biti kuš, em više nije sigurna je li to to. Mikica se držala opušteno, ali je pozorno pratila što radim. Gavro se zamislio: nisam pripalio na svijeći, ali sam ipak prenio plamen…
Da riješim dilemu podigoh čašu i pozvah sve uokolo:
- Popijmo po jednu za zdravlje i dug život svih mornara!
Svi su spremno prihvatili moj poziv, a supruga mi je na dohvat gurnula neki upaljač i tako je situacija izglađena.
Post je objavljen 26.12.2006. u 13:11 sati.