Roseina druga želja, nastavak

(prethodni nastavak)

Cijeli se prizor zacrvenio, kao krvlju preliven. Crvenilo se potom uobličilo u cvjetove maka, a slika je opet mirovala.

...

Do toga prokletog trenutka bio sam samo mlad, nepromišljen i neobuzdan .... rekao je Morpheus Rosei ... zao sam postao tek potom. Pogledaj!

Rose je, očiju punih suza, s Morpheusova blijeda lica pogled ponovo okrenula čudesnoj slici, na kojoj se otvarao novi prizor.

Morpheus je sjedio, usamljen i tužan, zureći je u igru plamenova na ognjištu.
Odjednom, plamenovi su poplavjeli i zgasnuli, u spilji je zavladala tama. U Morpheusovu je spilju ušao njegov stric Thanatos, bog smrti, u pratnji svoga paža Erosa.

Dug plašt s kukuljicom bio je ispunjen tamnom sjenkom, uobličenom u divovsku neljudsku priliku koja je koračala prema Morpheusu. Thanatosova su crna krila sada bila sklopljena i pokrivena plaštem koji je sakrivao i mač, zataknut za pojas. Na ramenu mu je sjedio veliki crni leptir, trepereći krilcima i ticalima.
Držeći se za skut te spodobe, tamnije od tame, koračao je prelijepi efeb, lica nježnijeg od djevojačkog. Vitko mu tijelo ružičaste puti bijaše gotovo nago, tek oko bokova omotano sjajnom tkaninom, dugi su mu se tamni uvojci uvijali po plećima i vratu. Glavu mu je krasio vijenac crvenih ruža a vretenaste mu potkoljenice bijahu uvijene trakama njegovih purpurnih sandala.
Nekad moćan, moćniji od svih bogova, Eros je sada bio pokoren i sveden na Thanatosova paža i suložnika, beznadno zaljubljena u svoga tamnog gospodara.

Tuguješ i samuješ, dragi nećaće?
Thanatos je prišao Morpheusu i položio mu ruku na rame. Nevidljiva mu je ruka ležala na Morpheusovom ramenu poput teške crne sjene.

Somnus, moj mlađi brat, a tvoj otac, Morpheuse, glupi je slabić, u vlasti svoje žene-kćeri. A tvoja mati Nyx ne vidi nikoga osim Somnusa ...
Već sam ti govorio, Morpheuse, kako te tvoji roditelji nisu vrijedni.
Zaslužuješ moćnijeg oca i nasljeđe vrijednije od Somnusova!

Stric je zagrlio Morpheusa. Njegove moćne ruke, nalik na crne sjene, milovale su Morpheusova ramena i dugu crnu kosu, dok je Eros, paž Thanatosov, sve promatrao, još uvijek držeći skut gospodareva plašta. Pobijeđeni je Eros bio ljubomoran čak i na crnoga leptira na Thanatosovu ramenu, no nije se usuđivao tu ljubomoru pred gospodarom pokazati. Stoga je jalni pogled medenim osmijehom prikrio, i pred Thanatosom i pred Morphuesom.

Zaboravi tugu, mladiću! govorio je moćni Thanatos svome nećaku Morpheusu.
Vječnost je pred tobom, dočekat ćeš i ti svoje vrijeme!

Thanatos je jednom rukom obgrilo Morpheusa, a drugom Erosa.
A sad ćete vas dvojica mladaca krenuti sa mnom. Provod u koji ću vas ja povesti nećete dovijeka zaboraviti!

Na te Thanatosove riječi Morpheusova se spilja osvijetlila crvenom svjetlošću i ispunila zvucima glazbe.
Sa stropa spilje počele su padati ružine latice, a opojni mirisi i zvuci glazbe ispunili su prostor. Pod spilje se, sam od sebe, zastro debelim ćilimima, iz poda su se izdigli niski, svilom pokriveni i cvijećem okićeni ležajevi i stolići pretovareni mesom, voćem i kristalnim vrčevima prepunim vina.
Povorka vitkih odaliski i nimfi, okićenih samo vijencima cvijeća i prozirnim velovima, okružila je Morpheusa. Razvratno su uvijale bokovima i zibale grudima, plešući u kolu. Vođeni Erosom, pridružili su im se i lakonogi dječaci u bijelim togama.
Kolo se zavrtjelo u sve bržem i bržem ritmu.

Thanatos je poveo Morpheusa do ležaja posutog crvenim laticama.
On se ispružio na susjedni ležaj i pokretom ruke pozvao najljepše nimfe iz kola. Jedna je kleknula Morpheusu do stopala mažući ih mirisnim uljima, druga je stala nad njegovo uzglavlje rashlađujući ga mahalicom od nojeva perja a treća mu prinosila vrč za vrčem vina začinjenog mirodijama.
Eros je kolo razgolićenih, kikotavih nimfi i vižljastih dječaka vodio sve brže i brže, glazba je postajala sve mahnitija i glasnija.
Morpheus je pio, postajući je sve bljeđi, samo mu se pogled zažagrio, a usne ovlažile.
Tada je skočio s ležaja i pridružio se raskalašnom kolu. Eros je odbacio tkaninu koja mu je omatala bokove, velovi nimfi cijepali su se a toge dječaka parale i padale.
Morpheus se mahnito vrtio u sredini kola koje ga je sve tješnje okruživalo ...
Već u sljedećem trenutku, na sagu ružinih latica koje su prekrile pod spilje, uvijala su se i spajala naga tijela, dok je Thanatos i dalje nepomično ležao na svojoj ležaljci, gledajući i čekajući ...

Rose je odvratila pogled.
Obuzela ju je duboka odvratnost, no s čuđenjem je shvatila kako ju je prizor od kojeg se gnušala uspio uzbuditi. Dok joj se duša gadila prizora, tijelo joj je zatreptalo pa je na trenutak poželjela i sama uhvatiti se u to divlje kolo, zaplesati u njemu do besvijesti, do zaborava, do smrti ...
Na trenutak se našla u toj gomili oznojenih tijela što su se grčila, spajajući se ... na trenutak je na sebi osjetila Morpheusove ruke i usne ... i njegov vreli dah što miriše na vino...

No taj je trenutak samo bljesnuo i nestao, Rose nije željela svoju ljubav prema Morpheusu svesti samo na požudu.

Ispitivački Morpheusov pogled, uperen na Rose, pretvorio se u divljenje i poštovanje.

Ja nisam imao tvoju snagu, Rose, u meni nije bilo tvoje svjetlosti. Ti si se uspjela oduprijeti ...a ja ... ja sam od tada tonuo sve niže ... dok nisam susreo tebe, Rose.

Vidjela si tek početak moje propasti, no i to je previše.
Pokazat ću ti sve, kao što sam i obećao, ali ne danas, ne noćas.

Morpheus je ogrnuo Rose njezinim šalom i uzeo je za ruku.
Zajedno su zakoračili u sliku.
Dok je koračala poljem crvenih makova čije su se purpurne glavice zaplitale o rese njezina šala, Rose je osjetila kako je opija težak miris cvjetova, kako gubi svijest.

Morpheusove su je ruke nježno dočekale i ponijele, no ona više ničega nije bila svjesna.

(nastavak slijedi)

Elsie Rusel: Dance dans le Vent, 1985.


Henricot: Thanatos

Post je objavljen 26.12.2006. u 23:59 sati.