Marketing
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!
A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva! (Kol 3,13.14)
Prvo čitanje – Sirah 3,2-6.12-14
Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišan u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo će živjeti; i sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj. Sine moj,pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.
Drugo čitanje: Pavlova poslanica Kološanima 3,12-21
Braćo i sestre! Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva!
I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte I urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
Žene, pokoravajte se svojim muževima, kao što dolikuje u Gospodinu!
Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima!
Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!
Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!
Evanđelje – Luka 2, 41-52
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minulti ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi I milosti kod Boga i ljudi.
Razmišljenje o čitanjima
Čitanja današnjega dana konfrontiraju nas s dvije glavne misli: s jedne strane prisutnost Božja u našem najužem životnom okruženju, u obitelji, s druge strane sa tzv. "Svetom obitelji", Isusovu životu s njegovim roditeljima.
Čitanja iz knjige Sirahove i iz poslanice Kološanima stavljaju nam pred oči idealnu obitelj onog vremena. Ideali, koji ovdje dolaze do izražaja, imaju trajnu vrijednost. Konkretizacija vjerojatno više ne odgovara našem vremenu. Ipak poruka ostaje, da ideale valja uvijek ostvariti, želi li se stvoriti radostan dom. Činimo li sve u ime Isusovo i u svijetlu Evanđelja, i
naši će se odnosi pozitivno razvijati.
Evanđelja triju ciklusa godina donose različite slike iz Isusovog života, koji nipošto nisu tek idiličan prikaz. Na pitanje suvremenika o podrijetlu tog Isusa iz Nazareta, onih koji za njegovo rođenje u Betlehemu nisu znali i bili iznenađeni, da bi nekakav Mesija mogao doći iz Galileje, Matej pokušava opravdati rekonstrukcijom životnih okonosti iz Isusova djetinjstva. Isprva izvješćuje o bijegu u Egipat pred Herodovim progonstvom. Time se Isus pridružuje sudbini izabranog naroda. Konačno se obitelj vraća u Izrael i nastanjuje se u Nazaretu – što i potvrđuje Isusovo prezime. Tako Isus već od rođenja živi u znaku trpljenja i križa. Obje zgode u hramu – kako ona o posvećenju djeteta Bogu prema propisanom zakonu tako i prvo hodočašće dvanaestgodišnjaka u Jeruzalem – potcrtavaju "rast u mudrosti i milosti" onog djeteta, koje je od početka bilo posvećeno svom poslanju.
Luka niviješta njegovo patničko i slavno zvanje: Isus će biti znak osporavanja i razdvajanja, ali i svijetlo poganima i slava puka svoga izraelskoga. Već kao dvanaestgodišnjak proživljava svoju uskrsnu sudbinu, kad se izgubio i nakon tri dana opet bio pronađen u kući Oca svojega.
Svi ovi izvještaji nam pokazuju, da Sveta obitelj nipošto nije bila obitelj bez problema. Josip i Marija pokušavali su, onoliko koliko su razumjeli, dijeliti život svog tako zbunjujućeg sina i pratiti ga na putu postepenog razotkrivenja njegove tajne. Oni zaslužuju naše divljenje za tu svoju raspoloživost i njihovu otvorenost za Božje puteve s njima.
Post je objavljen 31.12.2006. u 00:01 sati.