ne bih htjela pisati direktno o svom životu,...jer želim ovdje samo svoje misli kroz tuđe radove ostavljat...neugodno mi je pisati svoje pjesme u javnost, i strah me kopiranja mojih stihova.jer o svom životu pišem kroz pjesme.o meni nešto dublje saznat ćete kroz vrijeme,nisam još se udomaćila tu..tek sam 1 dan,neznam kako to sve funkcionira...
danas ću napokon spomenuti japanske pjesnike,kažem napokon jer sam obožavatelj njihove kulture,religije,uopće poimanja života,ljudi,i naravno njihovog jezika(nisam rekla da učim japanski).
Basho
Nozarashi wo
kokoro ni kaze no
shimu mi kana
prepustivši se
makar i smrti od izlaganja
-kako vjetar bije kroza me!
Kikaku
Utsukushiki
kao kaku kiji no
kerume kana
lijepo lice
svojim si ostrugama
struže fazan.
Kakei
Asagao no
shiroki wa tsuyu mo
mienu nari
cvjetovi slaka -
tako su bijeli:
ne vidi se rosa
Buson
Tsurigane ni
tomarite nemuru
kocho kana
na zvono hrama
sletio pa zaspao
mali leptirić
Gyodai
Hi kuren to
shite mata yuki no
furisomuru
smrkava se-
i opet
počinje snježiti
Chiyo-ni
Nani kite mo
utsukushiu naru
tsuki mi kana
Što god obukli
postajemo lijepi:
motrenje mjeseca
Oshu
Koi shinaba
waga tsuka de nake
hototogisu
umrem li od ljubavi,
plači nad mojim grobom
kukavice!
Issa
Hirowarenu
kuri no migoto yo
okisa yo
kako ogroman
kako krasan kesten!
ne mogoh ga dohvatiti
Shiki
Yama kurete
koyo no shu wo
ubai keri
Planina tamni;
oduzela je grimiz
jesenjem lišću
Ryusui
Mayoigo no
naku naku tsukamu
hotaru kana
Izgubljeno dijete
plače plače- no usput
lovi krijesnice
Post je objavljen 26.12.2006. u 00:50 sati.