Evo da se prvo predstavim...zovem se Dora i Sickova sam prijateljica...barem se nadam da je tak:)Vjerujem da sam najmlada tu,s obzirom da mi je tek 15 godina,no zahvaljujuci Sicku po razmisljanju sam zrelija od nekih svojih vrsnjaka...pa da pocnem ispocetka...
Jedne subotnje veceri krenula sam s prijateljicom(Jeyom) i jednim frendom(Salvarijem) do ulice u kojoj Sick zivi...nije vazno s kojom namjerom,ali krenuli smo...setali smo ulicom dok nismo culi neko deranje s pocetka ulice...neko je dozivao Salvarija,neka dva decka...Jeya i ja smo se okrenule i gledale i pitale: Salvari ko ti je to?No on je rekel da nema blage...reko ok...no onda su neka dva decka krenula prema nama na biciklima...to su bili Sick i Clique...iliti Josip i Deni...upoznali smo se i tu smo vecer duuugo razgovarali...i tako smo s poceli razgovarati preko icq-a...nalaziti se kod pothodnika...u pocetku Jeya,Deni,Josip i ja...no s vremenom su se Jeya i Josip nesto pokacili,pa ona vise nije dolazila...ostali smo samo nas troje...druzili smo se jako cesto...Josip je odma prvu vecer kad smo se upoznali napisao post i opisao me ko andeleka,hehe...no ubrzo je promjenio misljenje...bolje smo se upoznali i poceli se sami druziti,mogu cak reci da smo jedno vrijeme bili najbolji prijatelji...cak sam ga nazivala braco,a on mene svojom malom sekicom...svi su mi govorili: joj pa musko-zensko prijateljstvo ne postoji!al ja sam znala da postoji,jer ja znam sto osjecam prema njemu...volim ga...i to jako...nebrem si zamisliti da ga nema.Uvjek je tu kad ga trebam,spreman pomoci,spreman za zajebanciju,ma za sve...uvjek mi je pomogao i trudio se.Nazalost u zadnje vrijeme ja sam zapostavila nase prijateljstvo...bila je skola,imala sam decka koji je htio biti s menom od 0-24 i nisam imala vremena,a za pravog prijatelja trebala bi uvjek naci vremena...pogrijesila sam...i to ne prvi put,bilo je jos dosta uspona i padova u nasem prijateljstvu...puno suza...bilo je i razdoblje od mjesec dana kad se nismo poznali,al on zna da ja njega volim i da mi jako puno znaci...vidio me kako placem i to nebrojeno puta,vidio me kako se smijem...zna kako razmisljam...ma jednostavno,on je nesto posebno.Da sam i trazila takvog prijatelja nebi ga nasla...na njega sam slucajno naisla...kao da mi je Bog poklonio andela cuvara,jer uvjek je pazio na mene...kao na svoju mladu sestru,odnosio se zastitnicki prema meni...jos uvjek smo si dobri,al nije vise to ko prije,a najvise me boli to jer znam da sam ja kriva,al potrudit cu se...necu prokockati svoju zadnju sansu!Jer nebi si to mogla oprostiti...ne zelim odbaciti od sebe nesto do cega mi je jako stalo i cija me blizina usrecuje...Rekao mi je neke stvari koje su ga zasmetale kod mene i to mi je drago,jer ne shvacam to ko kritiku,vec da mi zeli samo dobro,da mi zeli pomoci...kad smo bili posvadani ubijao me svojim recenicama..tocno zna sto treba reci,napisati ili napraviti da bi pogodio bas tamo gdje najvise boli...njegove rijeci i pjesme,najace su oruzje...nazalost ja sam slaba na te rijeci i uzasno me povrijedi kad neso takvo cujem od osobe do koje mi je stalo...ne znam sto da vise kazem,jer sve ste vec napisali o njemu...ja samo znam da je on poseban i da takvog prijatelja treba cuvati i znati cijeniti...ja to nisam uvjek znala,al sad je krajnje vrijeme i zadnja sansa da se dokazem i da shvati koliko mi znaci...sretna sam kad je on sretan...i ne mogu ga gledati shrvanog,tuznog...drzi se on,skriva,ne zeli pokazati...no vidim kad je nesto takvo u pitanju....samo je jedan pogled dovoljan da i on i ja shvatimo kako se trenutno osjecamo i o cemu razmisljamo...doduse njemu to puno bolje ide,no ucim i ja,hehe...mogu mu samo reci HVALA za sve...makar hvala nije dovoljno...
Post je objavljen 26.12.2006. u 00:01 sati.