Imala san jednu jedinu želju , da ON nazove . da mi još jednom laže , da se smije od srca , da čujen onaj njegov prelipi glas , trebala san ga više nego ikad .
još od sinoć plačen stalno . na svaku sitnicu .....ljudi su me danas izbjegavali ,a i ja njih . neman šta reć , neželin živit danas , jer danas san više nego sigurna da je zauvik gotovo . zauvik ...nije se javija za Božić .....
sretan je , znam da je nju ljubija u ponoć , znam da je ljubi cijeli dan , i neka me vara , neka mi je laga ,neka me ostavija ka smeće , ja patin i priznajen to . priznala san i njemu . nije me sram , neželin se suzdržavat , neka samo suze teku , neka me sjećanja vode po 3 godine prividno savršene veze , neka mi snovi nadvladaju realnost , neka se i sve drugo sruši , jer meni više ništa nema smisla . ništa više ...
doći će drugi , doći će bolji , znan da hoće , uvijek tako bude ,al nijednog neću voljeti kao njega , nijedan više neće upoznat pravu mene , nijedan me više neće slomit kao on ..........nijedan jer više se nijednom neću približit kao njemu . nijednom , jer to nije zdrava ljubav , to je ljubav koja me ubila , ljubav nakon koje nikad više neću bit cura kao prije .....
nikada ga neću prebolit ,ali polako idem dalje , on je prvi i zadnji kojeg san voljela više od same sebe .
Post je objavljen 25.12.2006. u 20:29 sati.