Pišem ovo u rano Božićno jutro, ružičasto polusvjetlo, još teško sjenkama noći, a ja gledam u vedrinu novonastalog dana, trenutak je to kad su sve boje življe i svi rijetki šumovi jači.
Valjda zato pišem baš sada, jer i u meni je sve jasnije ovako rano.
Ovo je vjerojatno moj posljednji post ove godine, godine koja me sigurno obilježila i uzvisila.
A počela je loše i nezahvalno..
Ali valjda to tako je, sve što počne loše završi na kraju dobro.
Jer nezadovoljstvo doista je takvo, kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.
Hvala dragom Bogu što mi je pripomogao u životu pa je neke važne poteze prvo povukao on umjesto mene, onda sam sama uvidjela što mi je činiti, nakon toga strpljivo sam čekala s mirom u sebi, a sada nakon svega što sam saznala ispalo je da sam rođena pod sretnom zvijezdom.
Moja najbolja prijateljica sa smiješkom je rekla da imam pravo svaki put kad pjevušim jednu pjesmicu, a ide «Bog me voli, dragi Bog me obožava»..
Ne želim sada i u ovom postu iznositi rezime cijele godine, svi vi koji me redovito čitate ionako ste imali uvid u nju čitajući moj blog kroz ovo vrijeme.
Na njemu su spomenuti svi bitni trenuci protekle godine i kad ih ovako sad na brzinu scrollam miri me spoznaja da se smiješim čitajući se.
To je nepobitno dobar znak.
Ova je godina za mene sigurno godina kidanja spona.
Najprije je moja majka otišla u doma, a ja sam prekinula vezu nakon 6g.
U prvi tren i jedna i druga stvar činile su me nezadovoljnom, a nakon što je prošlo neko vrijeme pokazalo se to kao odličan izbor.
Mama je bolje nego ikad, ponovno je pronašla životnu radost, stekla nove prijatelje i neke nove radne navike. Blista i gušta , a i ja kad je vidim takvu.
O prekidu ne želim trošiti riječi, otac me učio da kada nemam ništa lijepo za reći bolje da ćutim.
A i jedan poznati nobelovac na pitanje zašto je prekinuo vezu i čemu kraj, rekao je
«Da je nešto valjalo ne bi došlo do kraja».
Vrlo zanimljiv i istinit stav, jer doista kad nešto valja kraj se ne nazire niti događa.
Nakon toga dođoše neki „dobronamjerni“ ljudi i neki zajednički prijatelji i ispričaše mi i sve ono što oni znaju a ja nisam znala do sada, što reći nego da je dobro da se držim one očeve poslovice i upravo zato ovaj blog ostaje fino mjesto.
U ovoj godini sigurno sam i u svakom bitnom trenu spoznala dragog Boga i njegovu ljubav koju mi poklanja u svakom novom danu.
Kad sam to najmanje htjela i željela poslao mi je toplo i dobro srce, tako da osmjeh ne silazi sa mog lica .Teško je to vjerovati, ali je istina.
Njena ljubav i pažnja duboko me ganula, ni zbog čega, ni zbog kakve koristi, samo iz čista srca i s puno hrabrosti porazila me i otopila .
Eto, tako se osvaja željena žena, a ja sam mislila da sam svladala sitne slabosti u sebi.
Ali ako ga nosiš u sebi, toplo srce ne umire lako i nije tako sitna slabost.
Ovako oslobođena imala sam jedan od najljepših tjedana u posljednjih par godina.
U goste nam je doletjela iz Rima moja najbolja prijateljica.
Sa najzaraznijim osmjehom na svijetu i sa puno brižljivo odabranih darova, odlučismo proslaviti i slaviti život.
Božićni koncert u teatru bio je samo početak svega lijepoga što se dešavalo narednih dana.
Po prvi put mogla sam guštati uz Gibonnia i Olivera u društvu ljudi koje iskreno volim, napokon sam tu sreću koju njihova glazba budi u meni mogla podijeliti, a koncert je bio dirljiv i topao, a opet na trenutke snažan i iskričav.
Nakon toga je moglo početi Božićno slavlje.
U odgovoru tko će i što učiniti ja ih zapitah je li pametno samo za nas tri kuhati sarme, ali Božić bez sarme nije Božić.
Konstatirah da je to tradicija!
Moja najblja prijateljica istog trena odluči da je vrijeme za novu, samo našu tradiciju!
Poslaše me na posao i rekoše da ništa ne brinem.
Kad sam došla kući imala sam što vidjeti, prizor za riznicu srca mog grijače me za života!
Okićen bor, a pod njim darovi za sve.
Kuća koja miriše na kolače, moja compagna iz djetinjstva svojski se potrudila ispeći ih i pritom je pokazala nevjerojatan talent( time se doživotno obvezala činiti to učestalo) sram me i priznati koliko sam ih pojela.
Na stolu umjesto sarme kavijar i samo odabrane delicije, a one me čekaju da nazdravimo sa
Moet Chandonom.
Božićne pjesme i nakon toga razne priče i dogodovštine ispunile su nam srce i dušu.
Smijali smo se i veselili do kasno u noć, slaveći Božićni duh mira i zajedništva.
Što više poželjeti od ovog?!
Ništa, ja samo i sada i ovdje zahvaljujem dragom Bogu na svemu lijepome čime me blagoslovio u ovoj godini.
I molim ga da i u novoj bude uz mene i pokazuje mi pravi put, a to je uvijek onaj pun nesebične ljubavi .
Jer prava ljubav ne očekuje uzvratne darove.
A svima vama koji me redovito čitate poklanjam par misli iz knjige «Mističkih poglavlja»
Od Apophthegmata Patruma.
Možda vam budu dobra naznaka kako živjeti novu 2007g.
«Amma Sara reče;
Kad bih molila Boga da svi ljudi budu zadovoljni sa mnom,
Pred svakim bih vratima trebala mijenjati svoje mišljenje.
Stoga ću radije moliti da moje srce bude čisto pred svima.»
Želim radostan i blagoslovljen Božić uz mnogo unutarnjeg zadovoljstva svakoj dobroj duši koja je u dobroj namjeri svratila na ovaj blog.
Post je objavljen 25.12.2006. u 19:47 sati.