Eto ga.
Došao je i taj dan.
BOŽIĆ!!!
Baš smo ga svi očekivali nekako s
nestrpljenjem i očekivanjem
nečega što možda
već dugo potajno
želimo.
Zima je.
No šteta je što ipak
za Božić nema snijega. Baš šteta.
Noćas smo moji frendovi i ja
Božić dočekali u parku
pred crkvom.
Svi su bili nekako sretniji
no obično.
Izljubili smo se i izgrlili te smo
išli jedan do drugoga i čestitali si Božić.
A park je bio krcat.
No nisu svi sretni.
Neki pate za nekim s kim bi htjeli koračati
kroz snijeg,
smrzavati se iza zida kuće ljubakajući se,
pate za držanjem za ruke.
Neki jer su sami.
Takvih se rijetki sjete.
Dobila sam upravo ono što
sam htjela.
Iako svoje ni nisam tražila.
Samo mi je žao što njima nisam ništa kupila.
No sad je gotovo.
Nećemo o tužnim stvarima.
Trebamo malo izbaciti
tužne misli
i uvesti što više smjehova.
Ako je već većina stvari oko nas
blještava i sretna,
da pokušamo i mi?
Da.
Držite mi se.
Uživajte.
(nemojte završiti na hitnoj od silnog prežderavanja.. hehe..)
I,
što je najvažnije..
SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!
Post je objavljen 25.12.2006. u 19:04 sati.