Flota US Navy – oponent IJ Navy
Nasuprot japanskim brodovima flote 'Izlazećeg sunca' kao jedini oponent, gotovo jedini protivnik, stajali su brodovi flote US Navy, flote SAD. Ako se uzme u razmatranje cjelina USN flote ona je već u to doba jača od japanske, no, slabost joj se ogleda u tomu što USN mora pokrivati dva velika područja. Jedno veliko i nemirno područje je područje Atlantika, u kojem se već vode pomorske bitke, a drugo je područje Pacifika. Tako je samo ovaj drugi dio bio u mogućnosti oponirati japanskoj floti, pa će samo o tom dijelu USN flote Athumanunh i pisati. Dakle, iako prepolovljene snage flote USN, dio koji je smješten na Pacifiku, ima i neke prednosti nad japanskom flotom, a to su: u grdnji je 10 novih BB, 12 CV, 3 matična broda za hidrozrakoplove, 8 CA, 48 CL, 170 DD, te oko 31 SS. Polovica tih brodova završit će u floti koja je smještena na Pacifiku. Pored svega pobrojanog industrija SAD vrlo je snažna i moćna, te će tijekom rata izgraditi još jednu novu flotu ratnih i trgovačkih brodova. Postojeći brodovi flote USN koji su bazirali na Pacifiku bili su slijedeći: 15 BB koji su bili starije proizvodnje, ali više puta rekonstruirani i modernizirani, pa sada predstavljaju izuzetno snažne ratne brodove. Američki BB kudikamo su veći od japanskih (istisnina im se kreće od 32 – 34 000 tone – po Athumanunhu), ali su za dva čvora sporiji od japanskih. Naoružanje američkih i japanskih BB gotovo je slično, te većina ima topove kalibra 356, ali tri najnovija američka BB (USS West Virginia, USS Colorado i USS Maryland) imaju 8 topova kalibra 406 mm. No, kod izgradnje novih BB, američki nisu ni bili približno veliki kao japanski HIJMS Jamato i HIJMS Musashi. Nosači zrakoplova CV bili su kod Amerikanaca veći i nosili su veći broj zrakoplova, a najveći su bili USS Lexington i USS Saratoga (33 000 tona i 90 zrakoplova – po Athumanunhu). Najmoderniji i najuspješniji (najučinkovitiji – po Athumanunhu) bili su američki CV tipa Yorktown (27 000 tona s 60 zrakoplova). Početkom rata na Pacifiku baziraju tri ovakva, a pred završetkom ih je još 9, dok su tijekom rata naručena još 7. Najznačajnija karakteristika USN je veliki broj razarača (Tako su početkom rata na Atlantiku Amerikanci Velikoj Britaniji poklonili 50 starijih razarača, a sami su imali još oko 200 razarača, dok je u izgradnji bilo još 170 najmodernijih, a tijekom rata naručeno je još 250 – po Athumanunhu). Upravo tako veliki broj razarača američkoj USN omogućit će izuzetna zaštitna svojstva konvojima. Američka obuka čvrsta je i stroga, pomalo slična japanskoj, ali je tehničko usavršavanje naprednije. Posebna pozornost pridavana je topništvu, dok je torpedna grana gotovo zapuštena. Američki pogonski brodski strojevi izuzetne su kvalitete i izdržljivosti, a posada je obučena za popravak i održavanje istih, što će se tijekom bitaka pokazati kao vrlo korisnim. Stega američkih mornara u početku je labava i neugledna, ali se tijekom rata i to popravlja nabolje. Najznačajnija odlika je ipak u tome što američka mornarica u odnosu na japansku raspolaže kudikamo većim količinama ratnog i doknadnog materijala, pa se troše izuzetno velike količine ratnog i doknadnog materijala, ali se time smanjuju ljudske žrtve, što je kod japanske flote sasvim obrnuto. Na kraju na svojoj sličici Athumanunh je prikazao tablično odnos brojčanosti brodova Amerike i Japana na Pacifiku neposredno pred početak velikih bitaka.
Post je objavljen 25.12.2006. u 17:11 sati.