Možda je prošao život cijeli
od onoga dana kad smo se sreli,
kad prvi put pogledah u oči plave
i kosu boje pokošene trave.
Ah,pomislih lijepa je ona,
kad začuh zvuk onog zvona
koji u smrt zove polako,
ah da sam znao vječno bih plako.
Ruku mi pruži kao da pita
vidiš li rijeku,polja,žita,
ruku mi pruži,ruku što dršće,
ruku mi pruži vapaju smrti.
I sada spoznah pred kim stojim,
pred onom koja živi u snovima mojim
i snena provodi noći i dane u dimu MARIHUANE.
Htio sam ljubavlju otjerati drogu,
jer što je to ona skrivila bogu,
znala je mjesec i zvijezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude.
Uzalud bijaše sve molbe moje,
umriješe oči plave boje,
proklinjah dolazak onog dana
i zlo što ga donosi MARIHUANA.
Ana,djevojka plavih očiju i kose,
imena koje deset tisuća djevojaka nose,
koje će isto jednoga dana
otići tamo gdje i Ana.
Na grobu njenom zaplakah prvi,
a riječi zapisah u kapima krvi:
"umrla je u svitanje jednoga dana,
bila je lijepa i zvala se Ana.
A znala je da narkomani mnogo ne žive,
da se kratkim snovima dive,
voljela je mnogo da bode svoje vene,
voljela je mnoge,a možda i mene...
Post je objavljen 25.12.2006. u 15:51 sati.