Često se pitamo što je smisao života?Zašto postojimo? Zašto smo baš na ovom mjestu?Ta pitanja su me progonila dok sam bio manji.Nadao sam se da ću jednoga naći odgovore na ta silna i beskrajna pitanja.Sada kada sam malo zreliji, više o tome razmišljam i imam svoje stavove i mišljenja.Ja mislim da je smisao našeg života i samo postojanje.
Svi mi tragamo za smislom života,no mnogi ljudi se nikada ne zapitaju što je zapravo njihov smisao života.Prije ili kasnije razmišljamo o svojoj svrsi i smislu svega što činimo i što nam se događa. Ponekad u tom traganju ne nalazimo odgovore koji bi nas zadovoljili ili jednostavno nismo sigurni da li je baš to ona prava istina.Slažem se sa svima koji kažu da se ništa ne dešava slučajno. Ni jedan susret, niti jedan događaj nisu suvišni ili bespotrebni. Mnogi ciljevi otkrivaju svoju prazninu tek kad su godine protraćene u težnji da ih postignemo,kao što su rekli naši stari: „Živi život dok si mlad,jer vrijeme leti,a kad se okreneš već si pri kraju svog života.“Ljudi misle da će naći smisao u nekim stvarima,žele postići neki cilj koji su si zacrtali.No dok su postizali svoje ciljeve bogatstva, odnosa i uživanja, još uvijek je postojala duboka praznina unutar njih – praznina koja je izgledala kao da je ništa ne može ispuniti.Tražiti smisao života trebamo u svemu.Možda bi ovaj cijeli život uz postojanje moga proći u potrazi za smislom života.I onda kada ga ne nađemo dolazi tuga i žaljenje jer ga nismo mogli pronaći.A cijelo vrijeme nam je bio pred nosom, cijelo vrijeme smo prolazili pokraj njega. Samo naše postojanje,kao što sam rekao u uvodu, je smisao,a svaki dan donosi nam puno malih događaja koji su tu baš zbog nas, baš da nam život popune i daju mu smisao.Trebamo širom otvoriti oči i ne dopustiti da on juri pored nas u drugom vagonu.
Shvatio sam da je najvažniji, ali ujedno i najteži dio ispunjavanja svrhe mog života živjeti moj život.
Post je objavljen 25.12.2006. u 14:27 sati.