Marketing
Vodič kroz Istanbul
Kako smo prošle nove godine već stupili na azijski kontinent odlučili smo kolektivu koji se odlučio na dalek put podastrijeti nekoliko savjeta za bolji provod.
Sam put traje 40-ak sati, čim više se spuštate dolje vlakovi su lošiji. U Bugarskoj smo čak bili zaključani u kupe u kojem nije bilo grijanja. No sve u svemu, uz dobru opremu put može biti lakši. Vidi predmet u ruci osobe B (lijevo). Osoba B, dečko od Devana, nas je inače na samom početku puta opskrbila palačinkama - popunjenima ilegalnim supstancama, tako da je put do Beograda prošao poprilično paranoično, a carinica nas je čak upitala "Šta tako blejite u mene?".
Osim toga krenula nam je objašnjavat koncepciju državnih granica i carine, vrlo detaljno nam je rastumačila šta ona točno želi od nas i zašto. plus carinici. kao što rekoh vec ogiju, treba se pazit promjene vremenske zone u Sofiji. ne dajte se zavarat i otić na picu u obližnji kiosk preko željezničke jer nemate sat vremena pauze kak se na prvi pogled čini. nas je to skoro stajalo noći u Sofiji, no u zadnji čas smo pogledali na sat iza tete u kijosku i shvatili da imamo jos samo 2 minute do polaska. uslijedilo je divljačko trčanje kroz ogromnu željezničku stanicu koja je uređena u najboljoj soc-realističkoj maniri. treba zapazit količinu aparata za kavu po metru kvadratnom. bit ce da Bugari jako vole instat kave.
Ispred tzv. Plave džamije, ona koja je na fotki u postu dolje. Znamenita po tome jer ima 6 minareta i jedno vrijeme bila džamija sa najviše minareta na svijetu. Dok se u Meki nisu sjetili da ne može to tako, pa sagradili oni 7. Uglavnom, ova džamija je mnogo ljepša od obližnje Aja Sofije.
Flego je zaboravio napomenuti na to da osim što džamija ima 6 minareta, ima i omanju staju sa 2-3 koze u svojim zidinama. mislim da imam negde tu sliku, na devanovom cedeju. kad nadem to, dobili budete i vizualni dokaz.
Turski je specijalitet dakako čaj uz nargilu. Kako se u takvim bircevima ne toči alkohol, predlažemo male votkice, peline koji se onda fino mogu mixati u malim čašama čaja, a efekt uz sočne i voćne dimove nargile postaje dostojan plusa.
Uz čaj i nargilu ide i naravno partija šaha, ugodno gubidanjenje i nadmudrivanje sa prijateljom je i više nego odlicno. Šah dobijete free, samo ga ne smijete iznosit iz kafića.
Doktor, nargila i Ataturk.
Vodoravnost slike nastala je uslijed Flegine omiljene rijeci: naprosto.
Ovaj čovjek već viđen iznad Doktorovih leđa zvan je Ataturk. On je otac svih Turaka i naći ćete ga u gotovo svakom kebabu, restoranu, bilo gdje... turski Veliki Brat.
Činjenicu da svaki Turak koji imalo drži do sebe njeguje brkove vjerojatno možete pripisati Ataturkovoj sklonisti k istima.
Opet nargile. Našli smo jedan divan birc: kako turska kultura groblja ne eksportira na rubove grada, nego su mrtvi uz žive, ovaj birc se nalazi tik uz, odnosno unutar groblja.
Sinišina blagoglagoljiva faca proizvod je posebne mješavine naranđe i jabuke koja se stavlja u nargilu. Ak ćete kupovat nargile, trazite i taj "duhan" od njih i nemojte nasjedat na priče o originalnosti itd. Inače su nargile u turskoj jedno 3-4 puta skuplje od istovrsnih u Egiptu, tak ako neko planira u Afriku, nek ih tam kupi.
Nema ljepšeg nego nakon jučerašnje pijanke mamurluk liječiti uz ispijanje čaja, pušenje nargile i gledanje groblja.
Dani kad još Flegina frizura nije bila jedna od poznatijih u gradu...
Mjesto u samom centru. Grand Baazar. Najveći shopping-mall na svijetu. Ima svega, od nakita, krpica, do nargila i mačeva. Obavezno pravilo: držati se grupe jer nema referentnih točaka (svaki dio je jednak i lako se izgubit) i cijenkat se dokle god ide. Dodatan savjet: najbolje je shopping obaviti ne prvi dan, nego negdje pred kraj, kada se već skuži kako se kreću cijene. Tim pravilom Flego je prošao uvelike jeftinije nego da je kupovao prvi dan.
Znamenito mjesto. Na samu novu godinu Doktor je pronašao hotel Ufuk.
Uslijed traženja kluba kojeg smo vidjeli na "Zvucima Istambula" naletjeli smo i na ovo zdanje. Zanimljivo je to kak samo 1 skretanje sa glavne zapadnjačke ulice upadnete u minijaturnu ulicu sa šljunkom, barama vode, restoranom koji ima stolove na ulici. Ako sjednete tamo, društvo na večeri pravit će vam prodavač sviježe ribe (koje su izložene možda pola metra od vas) s jedne strane i prodavač cipela s druge strane. Prednost je ta da za vrijeme obroka mozete izabrat omiljeni model. Il riba, ili cipela.
Za novu godinu, nedaleko od Plave džamije, pronašli pravog Turčina kojemu Doktor oteo sablju. Doduše nerado, Turak mi je uručio sablju koja je izgledala ko da stvarno datira jos iz turskih pohoda na Beč. Nažalost bila je samo jedna, pa nismo mogli upriličiti mačevalački turnir. jedi knight!
Pozivam ogija poliglota da nam prevede kaj na ovom plakatu piše, mozda saznamo zakaj smo Flego i ja stavili glave na ženska tijela, a ne na lika s puškom.
Razlog zbog kojeg smo se mi slikali pred tim reklamama ostati će nepoznat. Hm, možda Sino zna. Treba ga priupitat.
Još jedan bitan savjet. U Istanbulu ima pregršt šu-šajnera, onih koji vam nastoje očistiti cipele. Jednom zgodom, Siniša i Flego su išli cestom, bez prebijene pare, zadnji dan, i jedan nabrijani šu-šajner je Siniši htio očistit cipele, ovaj je reko da ne treba, a ovaj se nije dao i reko "it's a present". Nakon što je očistio ipak je uspio nekako ižicati pare. Na slici dolje vidi se subverzija jednog Albanca, Baškima, koji je šu-šajneru koji je nama došao čistiti cipele očistio cipele. Zatim smo u najboljoj plus maniri zaplesali s njime. Minus Sinisi kojeg smo teškom mukom prisilili na ples sa šu šajnerom. Gadan plus Baškimu na subverziji.
Muzeji su užasno skupi. Printajte lažne pressice. Najjeftinija stvar je vožna Bosporom. all-day-event koji košta kojih 30-ak kuna a traje cijeli dan. Sa broda se vidi cijela ona azijska strana koja tokom boravka u Istanbulu ostaje neotkrivena, stare palače, novi neboderi, itd.
Da, ovo je jedan od muzeja koji nismo posjetili. Treba prije pohoda odlučit kaj se hoće vidjet i isplanirat pohod. Jer grad je velik. Turci su objeručke prihvatili kapitalizam i izbijanje para iz siromašnog studentskog đžepa. Tako da će vas posjet onom sultanovom dvoru čijeg se imena sad ne mogu sjetit koštat pravo malo bogatstvo. Plus to da se plaća posebni upad u Harem. Koji je bio zatvoren na dan kad smo mi isli tamo. Povragu. Uglavnom, ponesite presice.
Pogled na Crno more. Doktor i Siniša. Oštrouman student zapazit će broj tankera koji plove kroz kanal.
Most koji spaja azijski i europski dio Istanbula. Postoje 2 i navodno su gadne gužve na njima. Nismo probali.
Doktor i Flego na azijskom kontinentu. Dalo bi se zaključiti da azijati vole motore. Velike motore.
Kao što u Delfima postoji točka koja je navodno sredina svijeta, tako usred Istanbula postoji točka centra s koje su se mjerile udaljenosti Otomanskog carstva.
Što se gastronomije tiče, krastavci su loši, otuda Doktorova kisela faca, a osim kebaba i turskih pizza, valja probati tursko maslinovo ulje. Turska je najveći proizvođač maslina na svijetu, a hvaljeno talijansko maslinovo ulje na kojem piše "Made in Italy" nerijetko je porijeklom upravo iz Turske.
Turak i njegova makina. Blizu harema, a gdje drugdje.
Iza nas se vidi istanbulsko sveučilište. Bezuspješno smo pokušali ući, na ulazu sreli jednog bivšeg pripadnika NATO-a na Balkanu koji nam je objasnio situaciju. Unutar tog ogromnog kompleksa često je dolazilo do borbi između ljevičara i desničara. Sada je pristup zabranjen svima koji nisu studenti, turski studenti. Tko uspije uć, plus zagarantiran.
Savjet na kraju: čuvajte se azijskih oštrih pasa.
Na kraju, ne manje bitno. Hostel nemojte rezervirati preko interneta. Istanbul na svakom koraku naprosto vrvi hostelima, mi smo bili rezervirali i platili oko 15-ak eura po noći da bi kasnije pronašli hostele u kojima je noćenje kojih 10-ak eura. Što se klubova tiče, u europskom dijelu ih ima sijaset, jedini je problem da su većinom gej. Ako na ulici vidite muškarce koji se grle i drže za ruke oni vjerojatno nisu gejevi, tako se naprosto pokazuje prijateljstvo. Umjesto javnog prijevoza tipa bus ili tramvaj, najbolje je koristiti taxi koji je ultra jeftin. Kao i na svim drugim mjestima, i sa taxistima se može i treba cjenkati.
Doktor & Flego
Post je objavljen 25.12.2006. u 12:39 sati.