Marketing
Božić u "Oirima"
Jučer na TV-u slušam jednu slučajnu prolaznicu u reportaži snimljenoj u nekom shoping centru. Voditeljica je pita: "Koliko ste novaca potrošili za Božićne blagdane?"
Prolaznica, sva sretna što je nasumce odabrana odgovara pitanjem: "Želite li da vam kažem u Kunama ili Oirima? Lakše mi je u Oirima."
Voditeljica: "Dobro, može u Eurima."
Prolaznica: "Oko 2.000 Oira."
Na pitanje voditeljice da li je to samo za Božić ili ukuopno do Nove Godine, prolaznica će ponosno: "To je samo za Božić".
Vjerojatno se dotična "gospođa" sa brda osjeća velikom katolkinjom, jer je svojom potrošnjom pokazala koliko "cijeni" Božić i samim tim Isusa Krista.
Da su ljudi takvi nije niti previše čudno, jer iako propagira skromnost crkva u te dane pokazuje osobitu raskoš i rastrošnost, no tamo gdje je puno zlata ima malo duha – što pokazuje i naša djevojčica sa oirima. Upravo takve osobe dubokih džepova i plitke pameti stiču i naklonost svojih župnika, jer milodari iz njihovih domova zadovoljavaju svjetovne potrebe naših dušebrižnika.
Ipak, nije sve tako crno. U drugoj reportaži prikazan je mladi par koji je rekao da tradicionalno ne kupuje Božićno drvce, već tu svotu redovito daruje humanitarnim organizacijama.
Gospodo vjernici, nije bitno koliko ćete potrošiti na svoju guzicu, već čega ste se spremni odreći u korist onih koji nemaju! Svatko od nas može nešto dati; djevojčice sa oirima više, a netko manje, ali svatko ima barem 100 kuna viška.
Nahranite gladnog, a nemojte se uvlačiti moćnom, jer to se ne broji! I zapamtite, treba dati anonimno, jer ne dajete zbog sebe, već zbog drugih. Date li anonimno nećete dovesti u neugodnu situaciju one koji nemaju.
Pokušajte jednom umjesto ega nahraniti dušu!
Post je objavljen 25.12.2006. u 10:30 sati.