Marketing
Ko je od nas na istini?
Jednog dana Maliku b. Dinaru dodje jedan bezbožnik:
-O, Malik! Ja sam u pravu! Moj put je ispravan!
Malik mu odgovori:
-Ne, ja sam na pravom putu, a ti si od onih što su u zabludi!
Bezbožnik se zainati:
-Moj put je ispravan!
Veliki šejh mu reče:
-Stani, čovječe, sada ćemo vidjeti!
-Kako?
-Obojica ćemo se uhvatiti za ruke i stavit ćemo ih u vatru. Čija ruka izgori, on je u zabludi!
-Uredu!
Nakon ovoga obojica staviše ruke u vatru... Ljutita vatra okruži obje ruke. Medjutim, ni na jednu nije djelovala...
Malik se rastuži i odmah ode svojoj kući. Pao je na sedždu Uzvišenom Gospodaru i zajecao:
-Gospodaru Milostivi! Robujem ti sedamdeset godina i sada sam izjednačen sa jednim nevjernikom!
Tako je molio dok su mu suze vlažile tlo. U jednom trenutku dušom mu odjeknu govor:
-O, Malik!... Zar on može biti zajedno sa tobom?... Njegova ruka nije izgorjela zato što je bila zajedno sa tvojom, u suprotnom, nevjernikova hrana je samo vatra!
Malik bin Dinar odmah se zahvali:
-Gospodaru moj, neka ti je hvala!...
***
Malik je uvijek bio ozbiljnog izgleda, uvijek u razmišljanju. Niko ga nikada nije vidio kako se smije...
Jednog dana na Ahiret mu preseli sin, a on se baš u tom trenutku nasmiješi. Svi se začudiše pa ga upitaše:
-O, čisti čovječe! Toliko godina se nisi smijao, a sada se nasmiješi?
On podiže nurli lice ka nebu i reče:
-Moj Gospodar mi je uzeo sina. Saznao sam da je zadovoljan mnome. Ako je Allah zadovoljan nekom osobom, zašto se ona ne bi smijala?
Post je objavljen 26.12.2006. u 07:13 sati.