bjezim. i znam da bjezim...
kao da zvijeri progone me, kao da mracne oci prodiru u mene...
kao da dugacke ruke hvataju za mnom, grabe me...
a uzalud je. i znam da je...
slijepa sam. i svjesna sam...
opipavam stazu, dodirujem ti lice... mirisem.
oprezna, poput skakavca, mimikrijom se prikrivam.
a uzalud je. i znam da je...
nijema sam. ja ne govorim...
ja vec znam da znas, sve sto ti zelim reci.
ti to osjecas. rijeci su kamen...
a grijesim. i znam da grijesim...
ja suljam se, da ne primjetis...
moj izraz lica, jer ocit je, govori sve...
ja znam, a ne zelim da znam
sve sto krije se u jednoj pjesmi
koju dajes na dar...
odbacujem, svo voce, mirisno, sto u ruke pada
tako nesebicno...
uzaludno, ali ja odbacujem svejedno
umirem, i znam da umirem
sa strahovima, nepobjedenim
krajolicima, nevidenim
usnama. nedodirnutim
ceznjama, neizrecenim
darovima, neotvorenim
s ljubavi, neiskazanom...
ja umirem, i svjesna sam
da uzalud je, i znam da je...
neka je.
Post je objavljen 25.12.2006. u 02:07 sati.