Za Božićno slavlje Livnjaci su se spremali podosta prije blagdana i posljednji novčić bi se štedio za kupovinu pića, oraha, suhi smokava i ostali poslastica kojima bi se častilo čestitare i užinare. Za taj se dan cijelu godinu čuvao bar jedan pršut, poneki komad suhog mesa i poznati livanjski sir. Brašno se mljelo od najčistije pšenice, pa se od njega pekao Božićni kruh, uštipci i pita. Priprema slavlja, osobito u selima , počinjala je velikim spremanjem, bojenjem kućnih prostorija i pročelja kuća, uređivanjem okućnica. >>obnavljanjem<< dječje odjeće i obuće – ako nije bilo novca , a najveća najava bila je odlazak muškaraca u šumu po badnjak. Iako je naš kraj poznat po vrlo hladnim zimama i visokim snjegovima , ništa nije moglo spriječiti kršne momke da uprte torbe i sjekire pa krenu iza vrha planine po bukova debla. Natjecali su se tko će od njih dovući kući veći i deblji trupac koji bi kod kuće izrezali na tri djela – tri badnjaka. Na badnju večer trupce bi unosili u kuću i slagali ih na >>ognjište<< u obliku križa. Dva su badnjaka bila složena jedan do drugog, a treći s urezanim križem stavljao se preko njih. Domaćin je potpaljivao badnjak prije zajedničke večernje molitve, i blagoslova kuće i štale tako da su gorjela tu i desetak dana…
Te su noći na prozorima katoličkih kuća mrak razbijale upaljene svijeće čiji je plamen treperio u spomen i za pokoj vječni dušama koje su iz te kuće, djelići se od tijela otišle put neba… Na badnjak se, naime, prema starim slavenskim vjerovanjima, svetkuje i blaguje u čast pokojnika. Zato se na blagdanskoj «siniji» (kako se nekad zvao niski okrugli stol) nađu i očišćeni lješnjaci, orasi i ostalo koštunjavo voće te zrnje žitarica. Tri upaljene svijeće na stolu simboliziraju svijetlost- život, rađanje.
S prvim sumrakom domaćin je uoči Božića unosio u kuću slamu na kojoj se rodio i Isus, pa ju je razastirao «ganjkom» (hodnikom) i «dnevnim boravkom». Zatim je s posudicom punom posvećene vode i škropaljicom pošao poškropiti štalu i cijelu okućnicu. Moleći Vjerovanje to je činio i oko kuće. Zatim bi se vratio u kuću, pa posvećivao hodnik i spavaće sobe (ako ih je bilo…), a onda ušao u zajedničku prostoriju. «Faljen Isus i Marija!» pozdravio bi ukućane, a oni bi mu odzdravljali: «Uvik Isus i Marija!» i klicali na «velika kolina» zajedno moleći Vjerovanje. Domaćin bi zatim znakom križa poškropio sve prisutne, a ostatak posvećene vode bi na kraju obreda izlio u vatru. Čestitao bi svima riječima: «Dobro vam došla Badnja večer!», a cijela odgovorila: «I s tobom zajedno!»
Božićno drvce u livanjskom se kraju kitilo samo u crkvi sve do vremena poslije Drugog svjetskog rata, kada je ušlo u svaki katolički dom na sveopću radost djece i odrasli (nažalost, počesto na štetu naših šuma…). Relax livno