Marketing
Imagine there's no heaven...It's easy if you try...No hell below us...Above us only sky...Imagine all the people...Living for today...
Kad sam bila mala, chitala sam o snjeguljici i dobroti, o petru panu i beskrajnom djetinjstvu, i u to sam vjerovala....Slushala o djedu mrazu, kako se dobro dobrim vraca i sve naposljetku dobro zavrsh...i...onda su mi objasnili.....lagali smo ti, ne postoji netko tko u jednoj noci moze obici cijeli svijet i svu djecu darivati, nema mjesta gdje vjecno zivish i mlad provodis dane, bajke su lazi.
Sve sam to shvatila. I razumjela. No tada, u trenutku kada sam prihvatila te stvari kao istine, nisam ni slutila sto sam to zapravo odbacila..... mislila sam da to znaci da odrastam, da vishe nisam naivna cujica koja navecher ostavlja cizmicu na prozoru ili pishe pisma na sjeverni pol, da sam usla u svijet odraslih.
ispalo je da nije tako. U trenu u kojem prestanesh vjerovati u price, kazes da ne vjerujes u dobrotu ljudi, u ljubav, u postenje, i pravdu koja uvijek pobjedjuje....s jedne strane to se moze shvatiti kao da priznajesh da svijet nije savrsen te da se suocavas sa stvarnoscu, no s druge je to zapravo gubitak djetinjstva u tebi....Neznam za vas, ali ja nikako nebi zeljela napustiti tu nadu da sreca postoji. Da se krije tek negdi iza ugla, gdje samo ceka da je pronadjemo,jer ako izgubimo nadu,sto nam preostaje?
Post je objavljen 24.12.2006. u 22:20 sati.