Monica se rastane od Marka i zahvali mu. Uleti u učionicu. Svi je učenici čudno pogledaju. Cure je odmjere od glave do pete, a dečki promatraju njene kretnje. Nesigurne i izgubljene. Napokon joj je prišla jedna djevojka.
- Tražiš nekog? – upita je s osmjehom.
- Zapravo da, ali baš ne nalazim. – odgovori Monica.
- Aha! Možda ti mogu pomoći. Koga tražiš? – upita je nepoznata djevojka.
- Amaris Morreno ili Ashely Smith. Bilokoga od njih dvije. – reče Monica.
- One nemaju s nama matematiku. One sada imaju nešto drugo. Nisam sigurna što. Onako usput da se predstavim, ja sam India. – reče djevojka i pruži joj ruku.
- Ja sam Monica. Drago mi je. – odgovori Monica i pruži joj ruku.
- Sjedni sa mnom ako hoćeš. I da, ti poznaješ Amaris i Ashely?
- Hvala. Da, poznajem ih. Ja sam nova u školi, a ravnatelj je zaposlio Amaris da me upozna sa školom. Ashely se druži sa Amaris tako da....... – objasni Monica. A onda se namrgodi i upita. – A zašto pitaš?
- Mislim znam ih i ja, površno, ali ih poznajem. One imaju bend. To znaš?
- Da, upoznala sam ove iz benda. Mark mi je i pokazao gdje je učionica.
- Mark Greon? On je jednoj curi pomogao da pronađe učionicu? Ne mogu vjerovati. Nevjerovatno je povučen. Sviđaš mu se. Ostavila si zaista snažan dojam na njega. – nasmije se India.
- Molim?! – začuđeno će Monica.
- Ne mislim seksualno ili kako već. Nego očito si zadovoljila neke njegove, moram priznati, uvrnute kriterije za prijateljicu. Smatraj to privilegijom. – nasmješi joj se India lagano je bocnuvši laktom.
- Oke! Sada ga se bojim. – odgovori joj Monica. A onda se sjeti nečega što ju je i prije željela pitati. – A kakve ti veze imaš sa Ashely i Amaris?
- A njih znam ovako iz viđenja. Pričale smo par puta. Imam veze sa bendom tj. U vezi sam sa Arthurom. – objasni joj kratko India.
- Arthur? To je onaj s dreadlocksima ili onaj s kratkom kosom? – upita Monica nesigurno.
- Onaj s kratkom kosom. Ozbiljniji, pristojniji, nježniji i pametniji od Jamesa. Ali nemoj misliti da imam nešto protiv Jamesa. On je odličan dečko. – nasmješi joj se India. I tada je ušao profesor York. Sjedi gospodin s bradom i brkovima. Podsjećao je na Djeda Božićnjaka i izgledao je dobroćudno, ali već sa prvom njegovom rječju Monica je promjenila mišljenje o njemu. Sjeo je, nešto promrmljao sebi u bradu, nakašljao i rekao:
- Vi ste, djeco, nesposobni. – učenici su međusobno razmjenili poglede. Koliko god strog on profesor bio nisu navikli na takav početak sata. – Oni ispiti koje sam vam dao.......KATASTROFA! Ne znam da li postoji barem jedna osoba u ovome razredu koja ga je prošla. Probisvjeti jedni.
Monica se čudila. Profesor je ako zdušno kritizirao svoje učenike koji su ga zbunjeno gledali. Nikada prije nije bio takav. Bio je bjesan, oči su mu bile crvene i žila mu je iskočila na čelu. Razred je samo gledao u profesora. Činilo se kao da ne dišu. Nikada to nisu doživjeli. Istina, neočekivani ispit koji im je zadnji put dao bio je težak i gotovo nitko nije uspio rješiti nijedan zadatak. Profesor je nastavljao vikati, vrijeđati i na pretkraj sata je podijelio kontrolne. Rezultati su bili smješni. Svi osim tri osobe su imali nula bodova. Napokon je zvonilo i učenici su izletjeli iz učionice.
Za to vrijeme, Charles je svirao, zabavljao se i upoznavao nove ljude. Andrew ga je nakon prvog sata upoznao sa svojim najboljim prijateljem, Michaelom Evansom, smeđokosim, visokim dečkom. On je išao na metematiku. Matematika mu je bila kao urođena. Obožavao ju je i rješavanje najtežih zadataka bilo je njegovo sredstvo za smirenje. Svojim je prijateljima bio čudan. On je bio jedini učenik u školi kojeg je York volio. Charles, Michael i Andrew su sjedili za jednim od stolova u kantini.
- Objasni mi još jednom, molim te, kako ti matematika može biti uzbudljiva? – s nevjericom ga je upitao Charles po 100-ti put.
- Pitaš me to po tisućiti put. – nasmije se Michael. – Uzmimo primjer, da vidimo, ti recimo. Tebi se sviđa Mya.
- Ne sviđa. – prekine ga Charles, ali onda shvati koliko je taj potez bio djetinjast. Andrew i Michael su se smijali.
- Dobro, ne sviđa ti se, ali zamislimo da ti se sviđa. Kada ja ugledam neki problem u matematici osjećam se kao ti kada ugledaš Myu......koja ti se ne sviđa.- doda Michael prije negoli se Charles uspio usprotiviti.
- Ti si bolestan, stari. – nasmije se Andrew. – Draži si mi bio dok nisi otkrio matematiku. Kada su cure bile jedina tvoja okupacija.
- Prošli su ti dani......davno! Heh! Prije dvije godine! Tražim onu pravu! – odgovori mu Michael.
I tako su njih troje se zezali i smijali, pa su se kasnije morali vratiti svako na svoj sat.
Post je objavljen 24.12.2006. u 21:34 sati.