Sretan Božić svima koji ovdje naiđu.
Izgubio mi se osjećaj Božića. Ne da mi se niti bor kititi, ništa. Prošli su me dani kad sam s nestrpljenjem očekivala taj dan. Valjda su ljudi oko mene pobijedili. Tako se prepuštam toku, više se ne borim dokazivati da je Božić divan. Briga me. Za Božić ne želim ništa. Dobro možda postoji jedna mala želja, ali kad znam da to ne mogu dobiti čemu onda takvo što i željeti. Ta želja koja je nemoguća, ne odnosi se na ništa materijalno. Tak da je uistinu nemoguće. Možda me noćas posjete ona tri duha: duh prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali takvo što postoji samo u filmovima tak da baš i nema puno nade za mene.
Muka mi je kad vidim da što je ljudima postao Božić. Sve je u tome koliko će se poklona dobiti, koliko će se prežderavati, što više novca potrošiti…zašto se izgubilo ono da je jedino bitno to što se Isus na taj dan rodio, da obitelj bude na okupu, da pokažemo bližnjima koliko nam je do njih stalo, da pomognemo onima koji su manje sretni. Ni svi su samo u žurbi, nikog nije briga za ništa, svi kako da misle samo na sebe. Božić postaje samo još jedan potrošački blagdan isto kao i valentinovo, koje mi se gadi. Ako nekog voliš, voliš ga i ostale dan u godini, a ne samo na taj dan.
Da se vratim na Božić, nisam protiv poklona, ali kad se pretjera, pretjera se. Ljubav se ne kupuje i ne pokazuje se skupocjenim darovima.
Protiv Djeda Božićnjaka nemam ništa, premda kao to nije prema našoj tradiciji, ali kasno su se sjetili, to se već skroz uvuklo u društvo. Što sad hoće da ga ukinu. Da se ljudi promijene. Nemoguće dokle god je u svakom Božićnom film Djedica. Previše smo tim okruženi da bi se oduprli. Npr. kupovala sam tetki čestitku za Božić, morala sam sve knjižare obići da bi jedva našla jednu čestitku na kojoj nije Djedica već su jaslice. Jer znam da bi joj se digla kosa na glavi kad bi joj poslala neku čestitku s Djedicom.
Bio Božić s Djedicom ili bez njega, meni nije bitno.
Post je objavljen 24.12.2006. u 20:04 sati.