ovaj Božić je koma..
Nema snijega, nema Deda Mraza..
Osjećam se ko da tonem u živi pijesak.
Svake godine isto sranje..
A bilo bi baš super
kad bih se mogla bar grudati vani.
znam da je to malo djetinjasto,
al ja sam ipak još dijete..
Dobro, petnaestogodišnje dijete,
al ipak dijete. Dijete koje ne želi odrasti jer se boji da će sve pokvariti i da niš nebu kak treba.
A zapravo se ne bi trebala bojati,
trebala bi biti spremna na sve kaj me čeka,
željno iščekivati svaki izazov.
Al' ne.. Ja sam još dijete.
Zapravo derište.
U mojoj glavici muvaju se
beskonačne misli
koje većinom ne vode nikud.
Ko ni ova.
I stalno sve vodi do zaključka
da je glupo bit na svijetu bez volje za životom.
Al kad kreneš u ovakva razmišljanja ko ja,
ponestane ti volje..
dakle, pokušavala sam opisati
ovogodišnji komatozno glupi Božić,
koji bi trebale obilježiti duge zimske šetnje,
bezbrižna grudanja u snijegu,
odlasci na klizanje,
i snijeg (mislim, kakav je to Božić bez snijega?)
Al ničeg od ovog nema.
i preostaje mi maštati o tome
kak bi lijepo bilo vratiti se unatrag
nekoliko godina
i biti malo nevino dijete.
ziher nisam jedina koja bi htela biti dijete..
Nadam se da nisam...
Nadam se da ima još takve djece.
Post je objavljen 24.12.2006. u 19:57 sati.