Nova godina je praznik kojeg neki ljudi obilježavaju prvenstveno iz razloga za ultimativni patraj. No mip kojem se spomenuti zna omaknut i u najobičniju srijedu nije naviknut i voljan pridavati mu preveliku pažnju koja bi podrazumijevala neko nerviranje, organiziranje i nedajbože nespontano forsiranje zabave. Zato Nova godina za nas može egzistirati u dvije krajnosti: prva je vrlo dobro utjelovljena na prošlogodišnjem didijevom partiju - gledanje romantičnih komedija, ispijanje vina i lagani čit četovi- krajnost koja naginje na minus, al je zato često vrlo ugodna jer u sebe uključuje novi dan nove godine bez mamurkuka, bolnih misšića, neugodnog zadaha iz usta i bolnih masnica. Druga krajnost se predlaže u ovom postu. Dakle, u dva dana odlučiti se i odvažiti na put od četrdeset sati koji uključuje osvajanje maskulinog kaotičnog Beograda i suptilne zelene Sofije. Zatim partijanje po jedinom gradu na dva kontinenta u kojem se svjetovi sudaraju toliko da krhotine padaju sve do sarajeva i teherana, u gradu koji broji više od 2000 džamija, u kojem je sada ugodno toplo, koji nakon tvrdih noćnih zabava otvara vrata kupelji u kojima opuštaš tijelo i duh, te prikupljaš enegiju za nove pohode po jednoj od najrazvijenijh klupskih scena u svijetu. U gradu u kojem dobar kebab stoji 3 kune, a sugovornik na svakom kutku, ispred svake šarene radnje iz kojih te vabe mirisi začinjenog mesa, slatkih rahatlokuma, jakog čaja ili opojne nargile. Suborci mipovci, osvojimo Istambul jer će on sigurno osvojiti nas, a to je uvijek dobar početak sjajnog provoda.
ogipi&kocili
(ogi ne može komentirat i slat postove jer mu ne valja računalo, al nas gleda stoga oprezno)
(jebote, sat vremena tražim fotku pristojnu za blog, sve su zaštićene, glomazne ili zaboravljene, evo vam trash-plava džamija ispod crvenog neba)
Post je objavljen 24.12.2006. u 19:25 sati.