Ne, nemojte me krivo razumjeti.
Sjedio sam tamo u crkvi prije par godina i nisam osjetio ništa. Pustio sam suzu kada je umro Ivan Pavao II. Bih li trebao nešto lijepo reći o crkvi kao instituciji? Ma zaboli me spolovilo sve dok ta ista institucija permanentno okreće leđa meni kao čovjeku 21. stoljeća. Amen.
Što je ovo? Skoro sam se sjebao niz ove vlažne stepenice, a još mi kućište računala pod rukom. Vidim neku babu pred kućom kako me gledi. Ovo je ona kriva što kičmu skoro nisam polomio. Garant vještica neka.
- Mladiću, to si bio kod moje kćeri gore, a?
- Može biti. Žurim gospođo, hladno je.
- Nemoj biti tako nepristojan. Vidi se da si nevjernik. Zato i nisi prvi put uspio očistit viruse. Božja kazna!
- Slušajte…
- Nemoj ti meni slušajte! Znam ja vas servisere. Svi ste vi nevjernici. Kladim se da doma držiš Bibliju i skineš prašinu sa nje samo za vrijeme blagoslova kuće, dok je moja izlizana od svakodnevnog čitanja.
- Ali…
- Mogu mislit koju si školu završio.
- Gimnaziju.
- Gimnaziju? Samo to? I ne čudi me što si toliko nesposoban. Moj sin je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a upravo je upisao doktorat.
- Drago mi je za vašeg sina.
- A ovaj drugi, milostivi Bože hvala Ti što si ga spasio, bio je u JNA 1991. i vozio se u onim tenkovskim kolonama što su se prema Vukovaru kretale.
- I, kako je prošao?
- Kako je prošao, pitaš me? Nikako sinko. Jedva živu glavu izvukao. Uhapsili ga neki tamo rezervisti. Spasio ga prijatelj srbin koji ga je prepoznao sasvim slučajno u masi, a još mu i reče da je bio četvrti na listi za likvidaciju. Nije mu to trebao reći….o Bože… - zaplakala je
- Gospođo…
- A što se tek propušio onda. Tri kutije na dan. Tri kutije! Gledala sam njegovu bezvoljnost za životom i plakala sam sinovac, danima sam plakala. Krunicu sam molila svaku večer skrušeno.
- Je li pomoglo?
- Jednog dana samo je otvorio prozor i bacio cigarete. Od tada se počeo mijenjat na bolje. Eh, Bog sve vidi i sve zna moj sinovac.
- Drago mi je da je Bog tako brižan ali sada stvarno moram poći – rekoh
- Ajde, i nemoj da treći put moraš dolazit.
- Gospođo, znate li što bi možda bilo najbolje?
- Ne razumijem na što aludiraš.
- Na računalo, naravno.
- Što bi bilo najbolje?
- Da ga ostavim večeras tu dolje kod vas, pa da ga vi, kako ste tako dobri s Bogom, uz pomoć krunice molitvom očistite od svih virusnih zala.
- Ti nisi normalan sinko! – zajapurila se i pobjegla u kuću zalupivši vratima
- Bog je vidio da ste mi zalupili vrata pred nosom gospođo! Nećete u raj, ne neeee! Alelujaaa!!! – vikao sam pomalo lud
Govnolendom se širio miris tamjana. Više mi nije bilo hladno.
Dodatak : pomolimo se da pripovjedač nevjernik što prije izađe na pravi put i pronađe Boga, a ja kao autor bloga odgojen u katoličkom duhu želim svim vjernicima čestit i blagoslovljen Božić.
kako je provincija Govnolend od mene bivšeg punkera napravila šlagerpop pičkicu, osjećam se bar malo dužan da svom hardcore-trash-dub-noise drugaru Bbopu, sa kojim sam se sinoć zapio u Mostaru, poklonim jednu malo "žešću" pjesmicu. pa poslušajmo očima...
Post je objavljen 24.12.2006. u 18:23 sati.