ne znam zašto, ali uvijek sam voljela tajne. voljela sam drugima stavljat bube u uho i čak ni sama nisam imala nista protiv uholaža, barem u tom smislu ne.
no...ni u kom trenutku ne valja zanemariti dragog murphyja. jerbo, šta se dešava. iz iskustva znam da su secret letters jedna dobra stvar koja raspiruje maštu i budi sherlocka u nama. i tako mi s lupom, u kariranom plaštu i s nekoliko watsona u vidu najbližih frendica kraj nas pokušavamo ući u trag tajanstvenom pošiljatelju. te nakon nekoliko napornih popodneva provedenih u beskrajnim kavama, dolazimo do odgovora. okupljamo frendice u dnevnoj sobi te u maniri poirota, kariranog il miz marpl saopćavamo okupljenima rješenje zagonetke.
a rješenje je....uvijek ON. da, baš ON nam je to poslao. ne njegov odeblji i nezanimljivi frend, a ne. ON glavom i bradom.
što nas vraća na murphyja. jerbo NIJE on. NIKAD nije. iako UVIJEK misliš da je:))
however, ne odustajem od toga da krivac uvijek bude po mojoj volji, onaj moj željeni. kao što ni ne odustajem od stavljanja buba u tuđa uha. iako će on vjerojatno misliti da je to sigurno ONA a ne ja:)
osim ako nekim divnim čudom ONA nisam ipak ja. no...slušajući murphyja, wouldn't say so:)
Post je objavljen 24.12.2006. u 18:20 sati.