Poznavajući ju, tamo neću stići,
Jer težak je ovaj dan kada sve najljepše lebdi u krilima svetosti,
U očima radosti..
Stapanjem svega, tražim dom izgubljenih snova,
I mrzim pokvarenost razočaravajuću,
Vjetar hladnog vrhunca
Tihe ponoći, živeći film u nekoj dalekoj prošlosti..
Sanjam te tmurne svjetleće staze,
Oči zamagljene gorkim osmijehom,
Nedostajati znači željeti,
Željeti propast i ledenu vječnost…
Zašto sve to mora otići
Kao nevidljiva tinta se razliti na crnom…
Post je objavljen 24.12.2006. u 16:58 sati.