Marketing
BOG
Postoje mnogi ljudi koji nisu povezani ni s kakvim konceptom Boga, nego jednostavno prihvaćaju religiju svoje obitelji, skupine ili naroda, bez znanja i razumjevanja Boga.
Bog je sjedinjena, beskrajna inteligencija, potpomognuta čistom ljubavlju. A raste od čiste ljubavi. To je apsolutna vjera i apsolutna ljubav. To je Bog.
Ali, zapamtite da u svakom od nas postoji Bog, jer Bog je ljubav, a ljubav je u svima nama.
S Bogom su sve stvari moguće i Bog je ljubav.
Mi smo njegovi svjedoci, svjedoci Bića koje je Svemir.
Kad shvatimo da u svakome od nas postoji potpuna moć da sve promijenimo i kad to prihvatimo, onda postajemo istinski božanska bića.
Također, kad shvatimo da je ono što nazivamo "religijama" zapravo poteklo od onih iz fizičkih civilizacija Svemira, onda moramo, također, početi shvaćati više o Vrhovnome koji je Nepoznat.
Ne stvarajmo bogove od fizičkih bića, ne pridajmo vlast fizičkim bićima - osim ukoliko se ne smatramo njima jednakima.
Shvatite da se naš planet Zemlja nalazi na rubu ponora - ako se zagađenje ne smanji, ono može naš planet Zemlju zaraziti do tog stupnja da fizička bića više na njemu neće moći postojati. Ono ga neće uništiti, ali fizička bića neće moći živjeti.
Kako objasniti čovjeku jedinog Boga.
Zamislite kišobran i svaka od njegovih žica, kojih ima dvanaest, stremi prema vrhu. Upravo je vrh jedan Bog, a zapravo se sastoji od dvanaest.
Na vrhu postoji mala geometrijska točka
Energija se hrani i postaje jedno. Svih dvanaest stremi prema jednome koje postaje Jedan. Ali, Jedan ne može postojati bez dvanaest. On je ravnoteža i sklad i on je ono što Svemir drži u stanju sklada. Upravo je ovo sustav u kojem ne postoji jedan koji ima veću kontrolu od drugog već su zajedno u skladu.
Na početku je postojao jedan koji je shvaćao da se treba sastojati od dvanaestorice. Svih je Dvanaest zapravo Jedan.
Ono što je Stvoritelj stvorio bila je energija, a ta je energija bila u osami, u praznini; i onda je u toj osami ono što je stvaralo, inteligencija, imalo samo sebe - koje je bilo cijelo znanje, cijelo čudo, cijelo stvaralaštvo koje je sve okruživalo. Ali, potpuna je istina da se u umu može stvoriti misao o širenju uma samim sobom. Ono što je stvaralo došlo je do zaključka da će širenje cijelog znanja, stvorene inteligencije, daljnjeg širenja pružiti više radosti, više biti...
Nitko ne zna kako to objasniti. To je istovremeno poznato i nepoznato. Tijekom određenog razdoblja - ako se u svojoj glavi igramo sa svojim umom - dosežemo točku u umu na kojoj znamo svaku igru.
Stoga stvarate igru u kojoj svi vaši dijelovi imaju izbor učiniti ono što je taj dio želio, ali da su povezani, oni bi, stvorili igru u kojoj ne biste znali ishod. Ne bi li to bilo veselije?
Onda dolazi pretpostavka o tome, kako stvaramo takvu igru?
Tvorac je to mislio. To smo mi i sva fizička i nefizička bića Svemira.
Koji je, dakle, najbolji način da se stvori igra? Možete je staviti u kuglu i naokolo je prevrtati, ali onda ćete prepoznati svaki dio unutar kugle, nećete li? Nije li, stoga, bolje osloboditi one energije iz najudaljenijih područja? To se dogodilo. Bilo je to oslobađanje energije Stvoritelja koji je stvarao.
Inteligencija koja je rekla, "Znam sve što radim, dakle, ne znam sve što radim i znam sve što radim".
Da ljudima kažetmo da je to igra, oni ne bi to shvatili.
Post je objavljen 24.12.2006. u 16:03 sati.