Ovih dana mi vise puta dolazi da dobro protrljam oci i pogledam datum na kalendaru, a kad vidim da je godina ipak 2006 dode mi da se ustipnem da vidim da sam budna i da ne sanjam, je stvarno sam u NYC.
Naime, moja firma se ovih dana ponasa ko najbolje firme bivse nam drzave, socijalizam all over!
Imamo bozicne vecere, imamo praznicke ruckove, pa skupljamo novce za gladne, pa za portire i kurire...a jucer su cak organizirali dolazak Djeda Mraza!!!
Ma ne, nisu ga nama organizirali, toliko ludi ipak nismo, mada je bilo radnica koje su pokusali sist djedu u krilo. Jucer je u firmi bia dan pod radnim nazivom (mojim) "dovedi dite na posa da te bolje mrcvari".Kad sam pitala sefa di su njegova dica, jedini mi je pametno reka; "Ja ovde dodem da pobignem od njih".
Napravili su dici veliku igraonicu u nasoj kafeteriji, to sta mi nismo imali di kavu uzet, jer se samo mliko tocilo, nije ih previse zabrinulo. Dijelili su dici igracke, doveli Djeda Mraza da se dica slikaju i radili smo do podne. E sad mi recite da ste ovako zamisljali kapitalizam pa cu se opet pocet stipat?
Osim sta je vruce i sta nikako ne mogu svatit da Bozic docekujem u kratkim rukavima, nije mi jasno ni kako svake godine ostavim cestitke za zadnji tren, a bas svaki put kazem kako cu drugi put bit bolja. Dok jednu pisem, tipkam sms mami da mi javi tetkinu adresu, onda pitam priju koja joj je nova, a ona mi salje email adresu, pa joj ja onako praznicki raspolozena kazem; ludo, kucna adresa! Pa trci na postu za vrime pauze za rucak. A tamo....bilijun onih sta imaju iste ideja ko i ja.Svi lipo drzimo brdo cestitku u rukama, u kojima naravno saljemo najljepse zelje, puno srece, mira...a u meduvremenu se deremo i bestimamo ako nam se neko ubaci u red ispred nas.
Svima vam kojima nemam adresu, a nemam ni broj mobitela da posaljem poruku i pitam koja vam je, cestitam Bozic, praznike i zelim Sretnu Novu Godinu!
Post je objavljen 24.12.2006. u 15:16 sati.