Mladi pomagač je bio očajan . Pozvao je svog starijeg i iskusnijeg prijatelja .
ali i njegovi su napori ostali bez uspjeha . Na kraju je dječak rekao :
"Nećemo nikad uspjeti sve dok ne uzmognemo govoriti s njima licem u lice .
Ako me materijaliziraš mislim da bi ih mogao uvjeriti "
Stariji se pomagač složio , nekoliko minuta kasnije , nestrpljivi i uzbuđeni dječak
žurio je prema nesretnom paru govoreći im :
"Donosim vam poruku od Harolda , želi da se vjenčate i budete sretni . Šalje vam svoju ljubav i blagoslov"
Možete zamisliti iznenađenje , Julijana i Uršule . Bili su previše zbunjeni da bi neobičnom djetetu zamjerili iznenadno prodiranje u područje njihovih njaskrovitijih emocija . Ali uskoro se Uršula opopravila i izustila
"Tko si ti ? , Što si mislio reći time da dolaziš od Harolda ? Zar neznaš da je Harold mrtav ?
Dječak je odgovorio : "Ja sam Cyril ali ne obazirite se na mene . Nema za to vremena ,
pokušajte shvatiti što vam govorim i učinite što Harold želi ."
Tada je žurno protumačio zato jer je znao da energija nesmije biti gubljena predugim
održavanjem materijalizacije , da smrt nepostoji i da u datom trenutku Harold stoji kraj njih , svjestan ljubavi koju su pažljivo skrivali , odobravajući njihovu ljubav i zabrinutost zbog njihove sreće .
"Uršula , uzviknuo je Julijan čitavom dušom vjerujem da je to istina , osjećam to , znam to " . "Oh , kada bih u to samo mogla vjerovati ." Rekla je Uršula zapanjujući svojom rezerviranošću . " Kako u to mogu biti sigurna ? Kažeš da je Harold ovdje "
Reče okrećući se prema dječaku . "Pokaži mi ga na trenutak. Neka mi on to kaže i tada ću vjerovati ".
"Možemo li " pitao je mlađi starijeg pomagača . Potonji je sagnuo glavu i sjenovito Haroldovo obličje stajalo je tamo smijući im se sjajnim očima . Učinio jej jedan korak i uzeo Uršulinu ruku i ljepo je položio u ruku odstraha preneraženog Julijana .
Tada je podigao ruku kao što to čini svećenik prilikom blagoslivljanja i iznenada se nečega sjetio . Pipkao je po nečemu ispod svoje odore i iznenada je izvukao maleni
zlatni križić koji je čuvao za Uršulu ali prije nego što joj ga je uspio vratiti poginuo je .
Cyril se okrenu starijem pomagaču i upitao : " Možemo li to učiniti za nju ?"
Stariji se pomagač udaljio na nekoliko trenutaka, a kada se vratio u Cyrilove je ruke stavio fizički križ. Dječak ga je odmah dao Uršuli govoreći : "Vidiš ovo je križ koji ti je Harold htio dati "
Zaljubljeni su stajali još uvijek se držeći za ruke ,nemalo se iznenadivši.
Uzevši križ Uršula je rekla : "Ovo konačno dokazuje da sve nije samo san ,ovaj križ dala sam Haroldu prije odlaska u rat . Evo ovdje su inicijali koje sam dala ugravirati "
Julijan se iznenada sabrao i rekao Cyrilu : " Nismo ti se zahvalili , neznam tko si ti
i zapravo sve ovo nerazumijem , ali učinio si nam nešto što se ničim nemože vratiti .
Ako postoji nešto što mogu učiniti kao izraz svoje zahvalnosti . . . "
I. tada je iznenada nastupila Uršula naglo se saginjući, očito pokušavajući poljubiti Cyrila , ali dječak se dematerijalizirao brzinom svjetlosti . Njene su ruke zahvatile prazan zrak . Oboje su bili preplašeni i razočarani . No Julijan je pronašao način utjehe i oni su proveli mnogo sati razgovarajući o čudesnom doživljaju.
Julijan je iskreno požalio što nije imao priliku iskazati štovanje za ono što je dječak učinio . Zaželio je ukoliko im bog podari potomstvo , da njihov prvorođeni sin dobije ime po Cyrilu , kao znak sjećanja na ovaj dan . Na to se Uršula zacrvenila i svim srcem zaželjela isto .
Događaj je u njoj pobudio istinsko zanimanje za život nakon smrti kao i za nefizičke fenomene . Cyril je nekoliko dana navraćao do nje i vidio je još jednu mogućnost .
Kada je šetala šumom sama , u pratnji psa čuvara , ishodio je dozvolu ponovnog materijaliziranja na nekoliko minuta kako bi joj sugerirao neke knjige .
Bila je presretna što ga ponovno vidi , a Cyril je ovaj puta bio pažljiv i držao se na sigurnoj udaljenosti . Bilo je zanimljivo primjetiti da ga je pas , iako isprva uznemiren i znatiželjan , potpuno prihvatio pokazujući mu svoje prijateljstvo na dostojan način.
Post je objavljen 24.12.2006. u 11:18 sati.