NE shvačam kako je pogled u budučnost ponekad tako iskrivljen, Znamo da ju imamo i vidimo...
Ali svejedno ostaje onaj prokleti osječaj...
Nesigurnost...
Nemogučnost...
Najbolje se ustaliti i biti tamo gdje si siguran...
Voljeti i pružiti...
Davati...
Ali ne biti primljen...
Nesebično je stajati na mjestu i uživati i pustiti druge da žive...
dok stojim ,nemogu ni zamislii kako je listu što pada..
znam da će pasti ,ali nikada nezna gdje će završiti...
Nelagoda i osječaj nepoznatog...
Za neke je...
Kraj...
Početak...
ili oboje...
Pusti me da živim i živjet češ dublje...
Smislenije i jače...
ravna crta je uvijek najkrači put do druge točke.. (osim ako varaš)
istina je u listu što pada i u vodi što mami...
Neiskusan češ dotaknuti visine ,ali u padu češ nestati bez traga ,
i tako dalje...
itd...
itd...
itd...
Za Ivonu...
Post je objavljen 24.12.2006. u 01:59 sati.