Marketing
Kvazi Badnjak
Napokon sam shvatila da otkad su moji odustali od zajenickih bozicnih ruckova (koji uvijek zavrse katastrofom, jer se ja i stari pokoljemo a jadna Majka ispadne neki pufer, sto nije lijepo) i od kicenja kuce (iovako izgleda kao cirkus), bozic je opstao vise nego podnosljiv. Tako prekrsiv sva moja uvjerenja, ove godine sam isla u lov na darove. To u stvari i nije takvo unistavanje iznenadjenja, jer iovako znam sto cu dobiti, pa zasto onda to ne bih radila. To je svojevrsna igra medju Majkom i malenom-o ja. Ona svaki put nadmasi sebe u trazenju savrsenog skrovista, a ja sebe u tom istom. I tako svake godine do prije nekih 2 god kad mi se jednostano nije dalo vise. I sad vidim da se stara opustila, izgubila kondiciju, totalno nije pokazala ni malo inspiracije. Nocni ormaric?! Majko, sto vam je?
Vidim da cu se opet morat malo pokrenut...
U medjuvremenu sam danas isla kupovat darove za Velicanstvene. Znam da je u zadnji tren, ali budimo realni, mislila sam da cemo se nac u ponedjeljak, jer je Tvrdi vjernik (to jest, vise vjernik nego mi ostali, on cak i na misu u nedjelju ide) pa sam mislila da ce htjet na badnjak bit doma. Ali ocito ne.
Tvrdi – termofor (svatko ga treba imat), mikiæ (obozava ih, one od kokakole), natpis od Goethea koji ga totalno dobro opisuje – ako ti se nitko ne divi i ne zavidi, nisi ni ti sretan.
Zgodni – salica (crna s natpisom PAKT – dijelo mene o-malene), milka s keksima (ne znam koju volei, ali ovu vole svi osim Tvrdog koji je izrod koji ne voli cokoladu)
Miki – medo (hebiga, volimo muceke), bros koji sam drpila samo za nju, blokic, okviric.
Sve u svemu, jedan popis sranja malih koja zivot znace. Moraju imati nesto sto ce im skupljat prasinu, zar ne?
....
Nekoliko sati poslije...
....
Osim sto su mi razbijene iluzije da je danas bio Badnjak, inace mogu unaprijed reci da mi je ovo bio jedan od najljepsih Bozica uopce. Smijasmo se ko djeca, izmjenivali darove, nema spika oko faksa, nema depresije (cak se i Tvrdi smijao vise nego inace, nije valjda da se izvlaci iz depre?), sve me to tako podsjecalo na ljeto, kad se isto osjecalo isto – bezbrizno. Vjerojatno nikad nisam dobila toliko darova a da to nije bilo isforsirano, nego se darivalo od srca. Mislim da smo dobili u rezultatu ono sto se Bozicem naziva...
Nadostukale se Morana i Argentina, i moram priznat da sam imala u pocetku misao „ne, fak, sad ce se sve opet poremetit“, ali stvarno nije bilo tako, nekako su se cak uklopile...
Bili smo kao ono drustvo iz reklama, ono na sto ne mozes gledat jer ti se gadi ta „fotogenicnost“. Ljudi su nas promatrali iz prikrajka. Ljubomora – zeleno cudoviste.
A meni je samo bilo lijepo vidjeti ih opet neopterecene, oprane i ciste. Mozda sam i srecu vidjela? Tko bi to znao, ona ima toliko lica... hahaha – a jel se sjecate – hahaha – ona je kao – hahaha...
Sad mi titraju usne od smijeha, pijem ledeni caj – najbolje pice kad ti je malo muka od alkohola, pokusavam isisat toplinu iz radijatora i uzivam u tom da cu se sad ispavat.
Mmmm, sutra pocinje sezona lova na francusku u salatu (uvijek rat medju Hrvoja i mene, on pozdere odmah puno, a ja gustam cijeli dan, pa meni manje ostane, pa se svadjamo), napad na izradu kifleka i ponovno dokazivanje da ja ne zelim svinjetinu.
Laku noc, mali pomagaci djeda Mraza!
Slusa se: Dance me – Noènyje snajpery
Zeli se: san i ponavljanje ovoga dana
Osjeca se: optimalno
Post je objavljen 24.12.2006. u 01:59 sati.