Marketing
BEZ SELJAKA NEMA BOŽIĆA
Možda će vam ova moja tvrdnja, dragi moji prijatelji, u najmanju ruku izgledati čudnom. Kakve veze ima rođenje Isusovo sa seljacima, poljodjelcima, paorima, ratarima?
No pogledajmo!
Pastiri su imali veliku tradiciju – ali aktualno veoma loš imidž. Već sad možemo ustvrditi da su ondašnji pastiri današnji slavonski paori. Vidimo na njima da se od tradicije ne može živjeti – i kako se brzo tradicija može prekinuti. Dovoljna je jedna nova generacija i sve je odrugačije.
Velika tradicija Izraela bila je da su skoro svi stanovnici bili pastiri. Mojsije je bio pastir, Abraham je bio pastir. A Samuel je Davida proglasio kraljem dok je ovaj još bio u pastirskim opancima. I Josip, tesar, je bio iz „doma Davidova“, dakle pastir, a dospio je do statusa velike ličnosti povijesti. Još je uvijek „dom Davidov“ imao zvučno ime a u evanđelju ga se spominje uz samoproglašenog spasitelja Augusta.
Ali što se sada dogodilo s pastirima? U trenutku Isusovog rođenja? Bili su na istoj društvenoj razini kao omraženi carinici. Bili su niži društveni sloj. Izgubljeni muškarci, omalovažavane obitelji. A paori danas?
Moralo je dakle doista mnogo značiti da su upravo k njima, na njihove poljane na kojima su čuvali svoja stada, doletjeli zborovi anđela i prvima njima doviknuli:“Nebojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!“
Pastiri su pohitali „Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." (Luka 2,15-16)
Pastiri su anđele čuli i vidjeli – pa rekoše „…Pogledajmo…događaj koji nam obznani Gospodin.“ Nisu oni bili na nikakvom teološkom seminaru o „problematici anđela“ i nisu pročitali nikakvu knjigu o anđelima, ali točno znaju tko su anđeli: vjesnici Božji i da je njihov glas glas Božji, glas gospodara nad svim gospodarima pa tako i nad Augustom i Herodom.
Pastiri se žure u Betlehem! Čemu ta žurba? Isus neće nikuda! Neće ništa propustiti! No oni se požuriše k Isusu, malom djetetu, gospodaru svijeta, čovjeku na križu i Uskrslom Spasitelju!
Kada nebi imali pastire nebi imali primjer i ohrabrenje.
Kako ja dolazim Spasitelju? Što su uradili pastiri? Oni su došli k Isusu. Dovoljno je ako kažem: Gospodine, evo me, došao sam k tebi prihvati me kao što si kod tvojega rođenja prihvatio pastire!
„Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.” (Luka 2,17-18)
Do maločas su bili omraženi a sada su uvaženi evanđelisti! Svjedoci velikog Kralja! I to samo zato što su užurbanog koraka dohitali k Isusu u štalici i vidjeli što se dogodilo.
Što je bila njihova vijest? Da možda nisu govorili o posebnom mirisu kraljevskih pelena? Da nisu možda govorili o ljepoti mlade majke i nježnosti mladoga oca? Nisu li govorili o volu i magarcu? Ne! Sve to njih uopće nije zanimalo! Pastiri su prvi propovjednici! Bez puno okolišanja odmah „pogađaju“ u ono što je u vjeri najvažnije: riječ Božju.
Čudimo se inteligenciji ovih omalovažavanih pastira? Oni su odmah skužili supstanciju vjere. Shvatili i prenosili drugima: „danas vam se rodio Spasitelj, Krist Gospodin!“. Kada bi današnji hrvatski „kraljevi“, sanaderi, šeksovi, čobankovići i ini kraljevčići, koji svi redom idu u crkvu (ili samo kad ih slikaju TV-kamere?) shvatili da je vijest o Isusovom rođenju, o događaju od presudne važnosti za čitavo čovječanstvo, najprije objavljena seljacima, onda im oni nebi “objavljivali” kojekakve laži i napuhane obećanja i mislili kako im ovi vjeruju. Na taj način oni ne samo što ne shvaćaju njihovu inteligenciju nego ih svojim lažima omalovažavaju i smatraju neukim. Evo iste sudbine ondašnjih pastira i današnjih slavonskih paora!
„Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.“
Možda je pastirima u ovoj svetoj noći najteže bilo vratiti se na poljane, njihovim ovcama, u prah i trnje, na posao i teret teškoga rada. No oni su se vratili ali ne praznih ruku. Sobom su ponijeli veliku radost, usuđujem se ustvrditi ponos, što se baš njima prvima obznanila ova velika i važna vijest. Oni su doduše vraćaju u stare okolnosti ali s novom radosti i nadom!
Dok je anđeo pastirima navještavao radosnu vijest iznad njihove se glave zaorila pjesma slave, zahvale i obećanja!
Na poljanama iznad Betlehema po prvi se puta zaorila pjesma slave Bogu. Bog s novim gospodarom svijeta, Isusom, ne donosi samo novi svjetski poredak. Ovi plemeniti pastiri nisu sigurno u svom dotadašnjem životu imali razloga radovati se i pjevati pjesme hvale i slave kralju Augustu ili Herodu. Sada imaju! Zamislimo kolika je njihova radost morala biti!
I naši paori ne vide sreću u novcu. Iako često puta prozivani od kojekakvih ministara i političara kako vole kukati, oni se Božiću raduju na svoj način:"... nama je Božić vrhunac, nama je Božić povratak prirodi i korijenima, tradiciji i duhovnom osvježenju, obitelji i veličanstvenom ugođaju.
To je vrime kad s neizmjernim poštivanjem obiđemo svoje usnule i umorne njive, obamrle šljivike i jasinjike, pozdravimo bezbojne livade i skinemo kapu zahvale kraj stare koljebe.
To je vrime kad mi naše blago darivamo najljepšim sijenom i najmekšom slamom, toplom odajom i posebnom pažnjom.
Stručak žitne slame u prednjoj sobi je samo simbol, a pravi znak je osmjeh i sretno i radosno srce.
Eto, to je i moja božićnica“ piše na svom božićnom blogu naš Paor Mata.
"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"
Ni naši današnji paori nemaju razloga niti za radost niti za slavu. Imali li razlike između Augusta i Heroda i već spomenutih sanadera? Nikakve! I zbog toga im paori i ne vjeruju, jer su već toliko puta izigrani, prevareni, opljačkani! Poniženi narod ne slavi gospodara!
U svoj, često velikoj sladunjavosti Božića, pa nažalost i u crkvama, rijetko se može čuti ovakva priča o pastirima, o mojim paorima. Kada bi to bio slučaj samo u gradovima onda bi to doduše bilo loše, ali kada je to i po selima, u kojima paori čine većinu življa, onda je to neshvatljivo. Žao mi je ali i danas, na blagdan Božića, blagdan mira i radosti, ne mogu a da ne kažem, kako se i hrvatska Crkva prema paorima ponaša skoro kao i vlada. Crkva, koja je tu da se, ne samo danas, nego svakoga dana ne samo okrene prema nižim društvenim slojevima, nego da im bude odvjetnica pred svima koji ih tlače, vraja, kradu, iz konformizma šuti i zajedno s vladom piri u istu trubu:u Evropu! A svi znamo da će ulazak Hrvatske u Evropu uništiti egzistenciju većine malih manjih zemljoradnika.
Znam, dragi moji paori, da ja nisam nikakva instancija, nitko važan i moćan, znam da nisam ni službeno pozvan da bar malo na Božić naglasim vašu vrijednost, da vam bar malo pomognem podići glavu. Ali ja se smatram pozvanim i to velikom evanđeoskom zapovijedi ljubavi. Eto zbog te zapovijedi, ali i zbog moje ljubavi prema vama koju sam usisao iz iste brazde u kojoj smo rođeni, podižem moj slabi glas za vas. Moje je duboko uvjerenje, da bez vas nebi bilo Božića!
I zato vam u toj solidarnosti i velikoj radosti od srca želim MIR I RADOST BOŽIĆA!
Naravno i svima vama, mojim dragi blogerima, želim od srca isti mir i istu radost. NEKA VAM JE SRATAN BOŽIĆ!
Post je objavljen 26.12.2006. u 00:05 sati.