Analiza na licu mjesta, koja je potrajala nekoliko dana od strane iskusnog domaćeg geologa, dala je mnoštvo interesantnih informacija koje su bazirane na izvađenoj jezgri.
Bilo mi je važno osigurati geologa koji dobro poznaje Bosanska brda, njihov geološki sastav i moguće strukture zemljanih slojeva. U ovom slučaju, bila je riječ o osobi koja je imala dvadesetpetogodišnje iskustvo sa velikim brojem bušotina do dubina od nekoliko stotina metara.
Geološka analiza na licu mjesta sa svježe izvađenim uzorcima jezgre.
B 1 – Prva bušotina; na dubini od 2.70 metara nalazi se kameni sloj (ploča?) između dva glinena sloja i to upozorava na potencijalnu anomaliju.
B 1 – Prva bušotina; na dubini od 3.70 metara glina prelazi u lapor što je geološki gotovo nemoguće zbog vrlo kratkog perioda (“ne može se to desiti za 20.000 godina”). Nadalje, između 3.70 – 4.50 metara je međusloj šljunka i gline. Da li je to neka rijeka nanijela u dalekoj prošlosti ili je ljudska ruka prenosila zemlju koja je u sebi sadržavala pomiješane slojeve šljunka i gline? Na dubini od 4.70 metara se prvi put srećemo sa “smeđim kamenom” koji će postati jednom od glavnih zagonetki ovih sondažnih istraživanja.
B 1 – Prva bušotina – Na dubini od 5.20 metara pronađen je kamen sa primjesama željeza. Zatim, na 7.30 metara dubine nalaze se crni tragovi (organski materijal, fosilni ostaci, stvaranje ugljena?). Na 7.80 metara je vrlo važna anomalija: pomiješani su lapor, pijesak i crni tragovi (organski materijal). Lapor je nepropusan tako da se pijesak tu nije mogao prirodno naći! Ovaj nalaz je nelogičan i s aspekta tumbanja materijala (ako pretpostavimo da je bio prisutan proces prirodnog tumbanja). Rješenje je logičnije u domenu čovjekovog djelovanja: kanali za vodu, filtriranje?
B 1 – Prva bušotina; crni tragovi su prisutni na nekoliko mjesta koji upozoravaju na organski materijal.
B 1 – Prva bušotina; na dubini od 8.20 metara ponovo nelogičnost – sloj smeđe gline. Malo dublje, na 8.50 metara ide sloj čvrstog (“betonskog”) kamena – identičan kao na bušotini B 3. Na dubini od 9.90 metara do 10.20 metara je sloj “ukrasnog” kamena sa primjesama željeza (?)
B 1 – Bušotina broj jedan; između 11.65 metara i 11.90 metara je smeđi sloj, nije kamen, ne sliči na prirodni materijal. Na dubini 13.30 metara ponovo anomalija: lapor, organske materije i šljunak. Odakle u sloju nepropusnog lapora druge materije? Na 14.20 metara ponovo sloj “ukrasnog” kamena. Ispod njega je lapor koji je, logično, bio čvrsta podloga za oslanjanje građevina (u našem slučaju za oslanjanje piramide). Dubina od 14.40 metara donosi novu anomaliju: lapor pokazuje vertikalnu slojevitost umjesto očekivane (prirodne) horizontalne. Zaključak: iznad lapora je nešto rađeno! Na dubini od 14.80 metara nalazi se kamen u laporu (?) I, ponovo, sa prirodnog aspekta, nelogično pomiješani lapor, šljunak, stijenski materijal. Sa aspekta gradnje to je sasvim logično: vodonepropusna glina je služila za plato objekta na čijoj se površini nalazio kamen. Nešto dublje, od 15.20 – 15.40 metara je smjesa gline, lapora i izglačanog kamena. Dakle, ušli smo do temelja (lapor) sa šljunkom, pijeskom i kamenom. Kamen je ravna ploča na kojoj je dalje građeno.
B1 – Bušotina broj jedan; Na dubini od 16-17 metara nađen je vertikalni lapor (anomalija). Lakše ga je obrađivati. Može se pretpostaviti da je to lokacija unutar piramide gdje su su se gradile prostorije.
B 2 – Bušotina broj 2; Na dubini od 2.40 metara pronađen je smeđi, pločasti sloj što je anomalija. Na 3.60 metara je nađen kameni lapor, što je takođe nelogično. Nakon toga glina prelazi u lapor što se moglo očekivati. Dakle, i ova bušotina upućuje da se i na ovoj strani brda nešto gradilo.
B 3 – Bušotina broj 3; ovo je pretežno kameniti predio. Na dubini od 2.10 metara nađen je “betonski” kamen. Metar dublje, na 3.10 m pronađene su razne vrste stijenskog materijala, vrlo tvrdog. Veza među njima je i suviše jaka da bi se radilo o škriljcu koji se nalazi u prirodi. Sve je kameni blok, sa očitim vezivnim materijalom, ali ne dobrog kvaliteta (“loš beton”).
Uzorak “betonskog” kamena u kome se nalaze razne vrste stijenskog materijala. Riječ je o kamenom bloku, sastavljenom od prirodnih materijala, od koga su građeni zidovi piramide.
B 4 – Bušotina broj četiri; Pogodak u “sridu”. Smeđi izglačani kamen (“glačanje” je proizvod ljudske ruke) se nalazi ravnomjerno, u slojevima po 20 cm, na slijedećim dubinama: 2.20 – 2.40 metara, 3.30 – 3.50 metara i na dubini od 4.40 – 4.60 metara. Ovaj kamen za koga pretpostavljam da je bio podni ukrasni kamen sreće se i na još dvije bušotine.
Izglačani smeđi kamen koji se redovito sreće u sondažnim bušotinama, ukrašavao je podove podzemnih prostorija u piramidi. Riječ je o kompaktnom kamenu rezanom u slojeve po 20 cm i zatim ugrađivanom u prostorije.
B 5 i B 6 – Bušotine broj 5 i 6; na prilaznom platou piramidi, na razdaljini od 100 i 150 metara od prve bušotine i početka šumarka, na dubini od 1.20 – 1.30 metara, pronađeni su dokazi o postojanju ravnih ploča čvrstog kamena pješčara. Riječ je o odrezanoj ravnoj ploči! Debljina je, u oba slučaja, po 10 cm, a ispolirani sloj na površini iznosi 2-3 mm. U prirodi se pješčar ne nalazi ovako male moćnosti: ili se javlja kao gromada ili je velik barem 10-15 metara, a nikada se ne nalazi u laporovitoj glini kao što je to ovdje slučaj. Naravno, lokacija ovih bušotina nije bila slučajna: pretpostavio sam da su na ovom platou ispred piramide izgrađene prilazne stepenice od izglačanih kamenih blokova.