(Morala sam napisati ovaj post. Neka mi oproste svi „upleteni“.)
Ove sam godine učinila gomilu toga:
- otvorila sam blog (he he he)
- upoznala sve vas (na ovaj ili onaj način)
- voljela sam
- bila sam voljena
- zaljubila sam se
- preselila sam djecu u drugu školu
- udomila sam psa iz azila
- sprijateljila sam se sa novim ljudima
- završila sam tečaj knjigovodstva
- radila sam
- stvarala sam
- pisala sam
- šetala sam
- započinjala sam
- odustajala sam
- padala sam
- dizala sam se
- trčala sam
- smijala sam se
- plakala sam
- čeznula sam
- veselila sam se
- darivala sam
- davala sam se
- putovala sam
- pratila sam
- bila sam praćena
- pjevala sam
- plesala sam
- dobijala sam
- živjela sam
- bila sam .... i ostavila trag.
Sve u svemu, imala sam ispunjenu godinu. I ne bih je mijenjala. I da nestanem ne bih žalila. Sve sam učinila. Kako sam htjela. Na svoj način. Kako samo ja mogu i znam.
I... ponosna sam na sebe. Ponosna na svaki svoj dan. Na svaki svoj san. Na svaki trenutak koji sam proživjela. Na sve svoje suze i osmjehe. Na svoje čežnje i dodire. Na sve svoje snove i nadanja. Hvala svima koji su bili dio ostvarenja toga sna.
Hvala Petri, Ljiljani, Zrinki, Jožiju, Tamari, Mireli, Mirni, Vladi (1 i 2), Spomenki, Sanji, Aidi, Korneliji, prijatelju iz Osijeka, Slavici, Laroneli, Maji, Diani, mojim vjernim blogericama i blogerima, MOJOJ DJECI, i Bogu, koji je jedini uvijek uz mene.
Hvala svim mojim uspomenama, svim mojim snovima, svemu što sam naučila, svim mojim Ljubavima, prijateljima i obitelji. Hvala Bogu na ovoj godini.
Post je objavljen 30.12.2006. u 10:26 sati.