Marketing
Ja sam istinski pješak
Allahovom voljom okupani Ibrahim bin Edhem nalazio se na putu za Mekku... Pješke je išao da posjeti Allahovu kuću. Teško je napredovao pod velikim suncem i pod nemilosrdnom vatrom koja je izbijala iz pješčanog mora.
Na putu se susreo sa jednim Arapom koji je jahao devu. Putnik na devi zadrhta od čudjenja i straha... Jezikom ovlaži osušene crne usne i reče :
-O, usamljeni čovječe! Gdje ideš tako?
Na obrazima velikog čovjeka ukaza se smiješak i, nakon što ga toplo pogleda, upita ga :
-O, čovječe, gdje ti ideš?
-Idem da posjetim Bejtullah!
-I ja imam tu namjeru... I ja sam krenuo na put da posjetim Bejt!
-Ali kako? Nemaš jahalicu, nemaš hrane... Kako ćeš pješačiti ove dugačke puteve, vrele pustinje?... Nemoguće... Poginut ćeš negdje!
Nakon blagog osmijeha Ibrahim bin Edhem mu reče:
-Ja imam mnogo jahalica, ali ich ti ne možeš vidjeti...
Arapin se zbuni:
-Kakve su to jahalice? Objasni mi da znam!
Neprikosnoveni sultan riznice mudrosti, riječ po riječ, poče kazivati:
-Imam jednu jahalicu po imenu sabur (strpljenje). Čim me zadesi neki belaj, odmah joj skačem na ledja... Kada se sretnem sa kavom blagodati, onda imam jendu jahalicu po imenu šukur (zahvalnost). Tada idem sa njom... Kada doživim neku nesreću, odmah mi upomoć stigne jahalica po imenu riza (zadovoljstvo, želja, mirenje sa sudbinom). E, tada na put nastavljam sa njome...
Oči Arapina zaigraše u svojim dupljama. Po duši mu pade kiša sreće I uzbudjenja I on upita:
-Šta još imaš?
Neprikosnoveni sultan dvorca kerameta odgovori:
-I još, kada me moj nefs tjera na nešto, ja pomislim: Od moga života prošlo je mnogo, a ostalo malo. Sjetivši se toga, u krajnjoj mjeri se čuvam od poslušnosti nefsu I uvijek bivam s amojim Gospodarem!
Debele Arapove usne rastegoše se poput luka:
-Vallahi, kaži, ja sam istinski pješak, a ti si vlasnik jahalica… Idi, Allah ti se smilovao… Zasigurno ćeš ostvariti svoju želju, stići ćeš gdje si naumio!
Post je objavljen 23.12.2006. u 21:45 sati.