Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne mislim!
Sve je lazno, ovaj svijet je lazan...Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi!
Lijepi dani, nasmijani nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice...Znam da znas!!!
nestaješ...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise...Prica odavno nije fer ljepotica i zvijer, suvise razno sve je ovo prazno, prazno, zarazno i neprolazno...Svakog dana, sata, minute vracam se nasoj prici zar misliš da se stvarno ponosim time????
Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole...i da mi falis...fali mi dodir, osmjeh, rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice...
Dosta krivice, ptice selice su odavno otisle na jug!Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase prokleti sretni zagrljeni ljudi te uloge su bile naše, samo moje i tvoje, a gdje smo sada, pogledaj u mene, nema me, obecala sam ti da cu otici i otisla sam...postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi..<
jedina ljubav- mi...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram???
Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!!!Sve nase suze saprala je kisa, na kraju nisam sigurna ni da li si plakao, nit da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe...nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote...kao da smo djeca bez prava glasa...otisla sam, a ti si se vratio starim stazama svom vjenom picu i ludim provodima...
Znam mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti.
I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati...samo...trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova.
šutim jer znam da ti znas jedini moj ti koji odavno nisi moj...Svaka sekunda kao godina, ali barem sad znam na cemu sam i znam da nema nas...
Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, iako te kad sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima...
Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, ali šta će ti to od mene??
Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...moja lutanja, maštanja sanjarenja i znati da ih prati ..i ko zna mozda jednom sretnes me, ali srest ces samo prolaznika slucajnog, obicnog covjeka i pogled leden...
iako te taj neznanac volio više od sebe
-----to je jedan od mojih famoznih pričica koje sam napisala kad sam se jednom davno zaljubila..
Post je objavljen 23.12.2006. u 20:46 sati.