Juče je bio poseban dan. Ne samo zato što je bio zadnji dan polugodišta, već zbog stvari koje se ne događaju svaki dan. Ne vidite svaki dan dve cure koje cjeli odmor pokušavaju ubacit novac u aparat za kavu i nikako im ne ide; ne uđeš svaki dan u učionicu i vidiš natpis ratom govana. Al ne vredi sad sve to nabrajat.
Juretić i ja smo odlučili biti izbačeni zadnji sat polugodišta što se slučajno potrefilo da bude sat kod profesorice Degmenčić. Mislili smo da nam neće trebati više od pet minuta da uspijemo u naumu ali prevarili smo se. Profesorici je to bio tek prvi sat tog dana i bila je odmorna i dobre volje. Moram priznati da sam se dobro oznojio i da sam se bojao da nećemo uspjeti, ali sedam minuta pre kraja sata više nije mogla izdržati i izbacila nas van, a mi jedva dočekali.
Inače zadnjih dana se vršilo humanitarno prodavanje čaja, ukrasa i sličnog. Prema neslužbenim informacijama skupljeno je oko 1500kn. pola toga iznosa ide Caritasu a pola školi, s tim da će škola svoju polovinu također podjeliti u humanitarne svrhe. Zahvaljujemo svima koji su dali i najmanji prilog a što se tiče stoke koja je mogla dati, a nije trebalo bi ih sve poklati.
Jezična gimnazija (za one koji ne razumiju šta znače ove rječi, to je konjušarnica) je imala sličnu akciju, ali ipak maštovitiju i zabavniju nego našu (mogu i oni jednom biti bolji). Uglavnom su svi bili ljubazni ali treba napomenuti da je grupica učenica svojim pjevanjem rastjerala dosta ljudi i da se znalo dogoditi da vas neko ignorira ili tu i tamo zalije vrelim čajem. Al vjerojatno bi i oni dobili isti tretman kod nas. Nisam saznao koliko su prikupili, ali novac se djeli Klasju i jednom staračkom domu.
Ali vrhunac dana bio je u kazalištu. Prije pauze hostese su cjelo vreme smirivale stoku, ali to nije ništa neobično. Nije neobično ni to što je hostesa budila jednog lika, ali stvarno se ne viđa svaki dan da dirigent umiruje gledatelje. Za vreme pauze većina one stoke koja je došla u kazalište samo da se ulizuje profesorici Neznanović i da ima veću ocjenu iz glazbenog otišla tako da nas je u drugom djelu dočekala poluprazna sala. Tad je bio skoro pa mir jer su se svi dopisivali s nekim a neki su opet prispavali. Ipak Juretić ima 200%-tni učinak u kazalištu. jednom je bio a dvaput istjeran.
I za kraj valja spomenuti da Juretić i ja imamo zajedno imamo 39 komada. (napomena, ova računica ne uključuje komade sa strane i zaključene sastrane jer bi broj postao nehuman) što je vjerojatno više nego što neki razredi imaju ukupno.
Momo
Post je objavljen 23.12.2006. u 20:03 sati.