»U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.
U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče:
Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!
Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno« (Lk 2,1–20).
Oj, pastiri, čudo novo
Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe
radi puka svog.
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kao janješce.
Čujem ih i sad, glasove moje bake i mame, kako je pjevuše. Tu lijepu, jednostavnu pjesmicu o jednostavnim ljudima što dođoše, vođeni betlehemskom zvijezdom, pokloniti mu se.
Draga mi je ta biblijska priča o djetešcu što se rodi na slamici, uvijek me vraća u djetinjstvo.
Badnjak za mene zrači posebnom svjetlošću, toplom i mekom, što ublažava oštrinu svakodnevice.
Na Badnjak svi opet postajemo djeca, svi smo ljudi dobre volje.
Nek nas sve obasja duh Božića, nek danas nitko ne bude stranac.
Sve je spremno. Darovi čekaju.
Još samo da se pojavi prva zvijezda!
Želim vam svima, dragi moji prijatelji, lijepe darove pod božićnim drvcem:
ljubavi, radosti i poleta, zdravlja, sreće i spokoja, uspjeha u svim poduhvatima!
I, zastanite časak pod imelom, poljupci svima!
Otvorimo danas vrata ljubavi i radosti -
onima što su nam dragi, prijatelju, gostu i putniku namjerniku!
Nek nitko danas ne ostane pred vratima našeg doma i našeg srca.