Za potrebe vjenčanja koje će se proslaviti u klijeti u Kravarskom, šire društvo je podijeljeno u niz specijaliziranih namjenskih ekipa. Tako je oformljena ekipa za janjca, prasca, vatru i ražanj, ekipa za kruh i kolače (uglavnom babe), ekipa za vino, pivo, mineralnu i sokove, te još nekoliko timova, a ja sam upao među zadužene za francusku salatu.
Nakon što smo se našli u pivnici i razmotrili zadatak s najrazličitijih stanovišta, analizirali ga i utvrdili operativni plan, obzirom da trebamo prirediti francusku salatu za najmanje sto ljudi, što podrazumijeva da bi ih moglo biti dvije stotine, a francuska se bitno razlikuje od ruske salate, te u skladu s teorijom da se krumpir skuplja pri kuhanju, a grašak širi, kupili smo vreću od pedeset kila krumpira i trideset kila graška u konzervi. Našli smo se u Ogurekovom stanu. Pedeset kila krumpira se, naravno, nije moglo skuhati odjedanput, te smo ga kuhali u dva pretis-lonca u nastavcima. Za to vrijeme je ostatak ekipa rezao mrkvu, krastavce i celer na sitne kockice, a u stanu niže, kod Babure, kuhali smo grašak i krtu vratinu. Naravski da smo pritom pili gemište, tko manje, tko više, a Breza najviše.
Pojavio se problem posude u kojoj ćemo smiješati salatu. Dovukli smo iz podruma lonac veličine omanje kade u kojem je Ogurekova majka svojevremeno iskuhavala veš i brižno ga oprali i dezinficirati. Na sve sastojke u njemu nalili smo nekoliko konzervi majoneze od po tri kile, te dva vrča limunova soka. Napokon je pred večer na stolu nasred sobe stajao golemi lonac prepun francuske salate, a mi se okupili uokolo i divili se.
U jednom trenutku iz pokrajnje sobe izglavinja Breza, probije se kroz tri koncentrična kruga uokrug zdjele, nagne se nad nju, zagleda se u sredinu kao da nešto pažljivo proučava, lagano se zanjiše i BLJUUUUGR-BLJAAAAA- BLJUUUUUU! - ispovraća se po salati uzduž i poprijeko.
Istog trenutka dvojica skočiše na njega i počeše ga tući, a zatim ga četvorica zgrabiše za ruke i noge i iznesoše na stubište, gdje su ga nastavili mlatiti. Mi ostali ostadosmo skamenjeni oko zdjele.
Napokon reče Ogurek:
- Ne brinite! Ja ću to srediti! Prenesite mi lonac u kuhinju.
Dvojica prenesoše lonac u kuhinju, on se zatvori s upropaštenom salatom, a mi ostadosmo nervozno čekati pred zatvorenim vratima. Nakon otprilike pola sata Ogurek izađe kao kirurg iz operacijske dvorane nakon uspješne transplantacije srca, otare znoj s čela i reče:
- Gotovo je. Uspio sam. Ne pitajte kako sam to sredio. Nikada! Možete TO iznijeti…
Na vjenčanju su svi hvalili salatu, a ženske pokušavale izmamiti od Ogureka recept, ali je on bio nijem kao grob, i možda je zaista bila izuzetna - ne bih znao reći, jer mi iz ekipe nismo ni probali.
Ja sam jeo meso s ražnja koje je bilo izvanredno, a i kolači su bili izvrsni, jedino što sam u jednom našao kratku tamnu sfrkanu dlaku, ali se nisam htio raspitivati kako su ih spravljale.