Marketing
Life is a cabaret! (iliti Blagdanska slikovnica)
Škrta neka noć za leđima. Edita došla kod mene spavat. Smijale se pola noći i govorile kako uživat treba sada. Ko šiša Scarlet O'Haru i njeno "Sutra je novi dan". Dan je danas, a sutra ko živ, ko mrtav! I tako pola noći. Da stvar bude bolja, Edita ustane u 6.30, sprema se na posal i zove me. Da oću li kavu. Koji mi đava bi da joj prije spavanja rečem da me ujutro zovne. Popijem kavu, zaključam vrata iza nje i.... ništa. Koje spavanje?!
Ajde, ustanem, i u Skalu na kavu. Konobar Saša da sam ga lipo nalipila na blogu. "Napravit ću i ja svoj blog. A onda... Osveta je slatka, pogotovo kad je hladna", zaključi značajno. I još mi dobaci da mu se slučajno ne ulizujem. I kako da mu ja sad objasnim da ja radi njega onako puknuta i dolazim u Skalu. Pa kakva ti je to kava kad se oko nje ne pomučiš?!
Ajde, dobro. Dan ide dalje.
Dolazi jedan gospodin za moj stol. Samo će minutu. Pita gdje trenutno radim (kad ja to mijenjam američki). Objašnjava da se formira nova politička stranka u gradu i da su me imali u vidu za neko čelno mjesto. Vao! Ali nespojivo je s mojim poslom. Moram priznat da sam se osjećala počašćeno. U svakom slučaju mjesto će čekati još neko vrijeme ako se predomislim. Ali neću. Imam ja svoje mišljenje o politici. Iako svi znamo da i to netko mora.
(Iako je fotografija snimljena 5. kolovoza 2006. u kali ispod Medina i sad je aktualna. Prizor prikazuje odnos prema bljuvotini od lokalne politike i pustih trenutnih domjenaka, a vrećica karakterizira potrošačko društvo. Prosinca gospodnjeg 2006.)
Dakle, domjenci. Gradska vlast organizirala domjenak u hotelu Biokovo za političare, članove vijeća i poglavarstva, gospodarstvenike, novinare... Koji stampedo oko švedskog stola. Fuj. Uvik izgubim apetit u takvim situacijama.
Ali bilo je ovih dana i ugodnijih trenutaka.
Večer prije održana je izložba likovnih i literarnih radova Josipa Klarića u Arbuna. Vedrana Puharić i Željko Kuluz "dali ruke" pri otvaranju.
Ali pravu umjetnost je pokazala i umjetnikova žena Gordana. Koje fritule! Slika govori više od tisuću riječi.
Pozornost na nivou. Dokaz da se s malo truda može puno napraviti. Da bi stvar funkcionirala, treba od nje napraviti događaj. A organizatori su očito uspjeli. Više posjetitelja nego na izložbama gradskog muzeja.
Neki su se zavukli u baznu prostoriju, bliže šanku. Pletikosić, Bepo Srzić i barba Jerko.
Spektakl je napravila i Gordana Goge Ožić svojom izložbom "Red carpet" održanom u Udruženju umjetnika u Kalalargi. Svaka čast. Ultra otkačeno. Pri pozivu se naglašeno tražio dress code (što neki od nas ni u ludilu ne poštuju, i ne samo tu...).
Prijeđete crvenim tepihom posutim umjetnim cvijećem, između štafelaja s Goginim radovima, i uđete u predvorje Udruženja gdje shvatite da je LIFE stvarno CABARET.
(Pjevačica Đina je i vokalno odradila poznati hit Lize Minelli)
Tu vas dočeka i sintetička simbioza "Djeda-mrazice" i balerine. Za nas je spremno pozirala pred švedskom servirnom verzijom zdravo-seljačkog menija. Raštika na kaciole i pun pladanj svinjskih nogica i ušiju. Ha! Nek se zna!
Ali imalo je to svoju svrhu. Prikupljali su se dobrovoljni prilozi "koji idu u prave ruke". Djeci!
A kad smo već kod djece.... I njima je pun kufer svega. I Djeda Mraza. Zato sad među njima kruži pjesmica koja kaže:
Djeco ne plačite, jer..........
Ubili smo Djeda Mraza
Krvava je sniježna staza
Ubili smo i jelene
Bacili ih iza stijene
Djede Mraze pedofilu
Tjera si nas ti na silu
(Svi smo mi Djed Mraz - znaju to više i u vrtiću)
Post je objavljen 22.12.2006. u 21:48 sati.