Zlatko je uvijek bio netipičan heroinist. Na njega je dop djelovao proaktivno: umjesto da zakljuca i smiri se, on bi nakon što se ufiksa naprosto popizdio, počeo skakati i krenuo u život. Zato dugo nisam niti vjerovao da je u tome filmu: no, kad sam se očevidom uvjerio da je tako, jako sam se razočarao i zauvijek ga svrstao među ljude sa pogrešne strane vica.
(*draga djeco i neupućeni: ma šta urbane legende kažu, uzimanje heroina je zapravo uzimanje jakog anestetika koje na kraju ubija praktikanta. ma što govorili kvartovski gurui, nema tu zadovoljstva, zadovoljstvo je samo u tome što svi problemi nestaju, osim naravno jednog. otprilike jedan od dvadeset heroinista nakon uzimanja svog slatkog otrova nije 'zakucan', nego poludi. ne znam zašto je to tako. možda kod inače jako zakočenih ljudi dop ubije inhibicije pa im se energija malo oslobodi, naravno dok je još ima*)
Za razliku od mene, Branko mu je dugo, dugo vjerovao, i pronalazio najnemogućnija opravdanja za njegov sport i ponašanje. Ozario bi se svaki put kad bi Zlaja najavio 'skidanje', i tugovao kad bi se opet navukao. Tako je bilo i ovaj put - Zlatko je dospio u bolnicu jer je toliko omršavio da su mu rebra ozljedila plućnu maramicu. 'Biću dobar, biću dobar, biću dobar' - pisao je u smsovima koje je nam je slao sa intenzivne. Taj se put stvarno prepao. Mislim da je nakon toga doista i bio čist, pa, jedno, dva mjeseca. Pozvao nas je obojicu na kavu. Može, ako je u gradu, kažem ja.
- Naravno, idemo u Plazu, kao u dobra stara vremena, otpovrnu Zlatko.
Kad smo već bili u gajevoj, zvoni Brankov mobitel.
- Neću stići, ajmo u rut 66...
Kvragu, pomislih, pa to je još bar pola sata. Ali, Branko me je uvjerio da krenemo. Došli smo do druge stanice goričkog autobusa...
- Jao, dođite u novi zagreb kad ste već tu. Srešćemo se na tržnici...
Počelo mi je svitati: Zlatko ima dopa, i želi nas utaliti. Branko me je ispljuvao zbog mog nepovjerenja.
- Ti, ono, baš ne vjeruješ ljudima.
Krenuli smo prema Savi, ali ja sam u nivou mosta odustao i okrenuo ka Močvari. Upravo kad me je Branko počeo nagovarati da ipak odemo do Zlaje, on se javio:
- Ajde dođite u moj stan u Dugave.
Više nisam nimalo sumnjao.
Branko mi se nije javio dva dana
Kad sam ga najzad dobio, ispričao mi je nevjerojatnu priču:
- Ma, znao sam da će biti sranja, ali nisam htio vjerovati, a i odlučio mu prigovoriti i probati ga odvući od toga. Kad sam došao u stan, tamo su bila još dva tipa u poluraspadnutom stanju. Taman sam otvorio usta da mu serem, kad je izvadio na stol gram dopa. Bilo mi je kao vampiru koji vidi krv. Naravno da sam ušao u tal.
- Branko, ubiću te...
- Ma slušaj, nije to najgore. Kad sam podigao glas, Zlatko mi je stavio ruku na usta - psst da mama ne čuje! Bila je u kuhinji i radila ručak. Uzeli smo svako po kvarter, nisam stigao ni pomisliti kako nisam koristio hors već pola godine i da mi je rezistencija opala. Znaš da se ja kad sam čist mogu razvaliti i od desetine grama. Kad sam ga uzeo, pozlilo mi je. Užasno. Pohrlio sam ka wc-u. Zlaja je skočio za mnom...
- Da ti pomogne?
- Ma ne, nego da me isčupa iz krive sobe. Krenuo sam desno, a ne lijevo. U desnoj sobi živi njegova prastara baka. Probila me je svojim luđačkim očima...
- I?
- Odveo me je u wc. U jednom sam trenutku pomislio, bože, umrijet ću ovdje u Dugavama, u getu, kakav kraj jedne karijere. Kad mi se malo razbistrilo, odmah sam izašao van. Nisam mu rekao niti riječi. Hodao sam da se razbistrim...
- Do tramvaja?
- Ne, preko mosta, na vukovarsku, pa sve do Trešnjevke. Putem sam mislio da se javim šefici, ona je tako seksi, jaka, mišićava, ona bi me spasila...
- Kretenu. Valjda joj se nisi...
- Ma nisam. Nemoj misliti da sam glup. Nikad nisam glup.
Branko je opet zavrtio krug. Zamrzio sam Zlaju još i više. Njega bog i đavo čuvaju pa se i može tako ponašati. Kad se slijedeći put očistio, našao je posao u tekstilnoj tvornici na Žitnjaku. Šili su prišivke 'Made in Europe' i ljepili ih na robu koju su izradili djeca-robovi u Aziji, pretvarajući je tako u politički korektan proizvod. Branko je ovaj put proveo u Španjolskoj čak dvije godine, i vratio se kao preporođeni kršćanin. Žalosna sudbina za jednog Mesijinog učenika.
Post je objavljen 23.12.2006. u 01:03 sati.