Danas se osjećam...čudno...trebala bih biti sretna zbog uspješne ispovjedi, lijepog druženja s frendicom, prekrasnog grada, domjenka sa zanimljivim ljudima, poklona koji sam dobila od istih, te novog mobitela kaj je tata kupio meni i bratu...
Trebala bih biti sretna zbog tih sitnih stvari što nam mogu uljepšati život, slučajnih susreta u tramvaju i poruka na mobitelu...zbog druženja s bratom makar zbog čekanja u redu...zbog svega...što mi inače život čini ljepšim...
Ali ipak nisam sretna...fali mi ono nešto da budem nasmješena...možda je od umora a možda od čežnje...koja me često uhvati u ovo doba.
I neznam što mi je, najrađe bi ležala sklupčana u krevetu i maštala...o Njemu...
I stalno vrtim ovu pjesmu...KLIK
Ponovno se vratio u moj život, mada nikad nismo ništa imali, uvijek mi se motao po mislima, i već sam o njemu pisala, a sada, sada se ponovno vratio na velika vrata u moj život, mada nikada iz njega nije niti otišao, ipak moram priznati da ga je Berni na jedan dan izgurao sasvim van...
Sjećate li se Vrabca na grani? Sad je za mene već postao Slavuj...i najgore je od svega što znam da neke stvari namjerno radi...a ja više neznam kako da igram svoju igru...
Neki dan mi je došlo da ga pred svima uhvatim i poljubim...i nemogu si pomoći što mi ne izlazi iz glave...mali moj...
Grrrrr, ljuta sam na sebe, na sve, na njega, na osjećaje, na nemoć, na komplekse, na izluđivanje, na osmijehe, na prijateljstvo...na situaciju koju neznam okrenuti u svoju korist...
A svjesna sam da bilo tko poželi biti dijelom mog života, i da se u tog nekog trećeg i zaljubim, nebih mogla zatomiti osjećaje kada njega vidim, a vidim ga često, nebi mogla biti hladna kada s njim pričam, a pričam često...i sve češće...
I zbog njega mi je Berni tako brzo izašao iz glave i ne želim ga više, uopće i nikako...mada sam se samo prije mjesec dana mogla kunuti na ljubav.
Sretna sam zbog zaljubljenosti, ali opet pomalo tužna jer znam da ništa neću poduzeti, a znam da ni on neće, a lažem mu, lažem mu sa svojim prijateljskim nastupom...
Možda bih trebala skupiti hrabrosti i bubnuti pa ostati živa, jer najgore što se može dogoditi je da me odbije, neće me ocrniti ni posramiti jer nije takav, a bome nemože me ni ubiti...a nemam što izgubiti...
Osim ovo malo ponosa...i dobrog društva koje imam u njemu...
A pak s druge strane, ne želim pokvariti stvari kao što sam sa Bernijem pokvarila...
Najbolje bi bilo da odspavam komad vremena...baš kao i u ovoj pjesmi za njega napisanoj davno...predavno...a kao da je jučer bilo....Sviraj (klikni)
Pusam
Post je objavljen 22.12.2006. u 23:05 sati.