Kada sam se danas probudila osjećala sam se odmoreno i svježe. Tako se nisam osjećala već duže vrijeme. Ali nakon nekog vremena u moj savršeni dan se uvukla samoća, jer: ni Amy, ni Nicollete nisu sišle na doručak, jer su jučer na večeri jele neki fluorescentni puding (meni je izgledao odbojno), pa se danas ne osjećaju dobro, a madame Pomfrey misli da je riječ o trovanju hranom. No, na doručku moj savršeni dan se nastavio: sove su se vratile! Oduševljeno sam gledala kako se Lu izdvaja iz mnoštva sova i leti prema meni. U Velikoj dvorane se raspoložene naglo diglo, pa opet spustilo. Naime svala je sova imala ozljedu. Tek sam nekon nekog vremena primjetila da Lu krvari noga i da ima veliku brazdu na vratu. Odnjela (dobro, prokrijumčarila) sam je u društvenu prostoriju i previla joj ranu na nozi, a brazdu na vratu sam joj namazala ljekovitom masti koju sam kupila na početku školske godine. Naposlijetku sam je odnjela u sovinjak. Srećom, danas je subota, pa poslijepodne mogu posvetiti pisanju hrpe zadaće sa kojom sam već ionako u zaostatku.
U knjižnici sam srela Ledu. Prišla sam joj.
- Bok, gdje je Yocelin?
- Danas se ne osjeća dobro. Mislim da je posrijedi trovanje hranom. -
- Da li je možda jela fluorescentni puding? -
- Da, kako znaš? -
- Taj isti jele su i Nicollete i Amy. Bile su kod madame Pomfrey i ona kaže da je to vjerojatno trovanje hranom. -
- Zašto si ovdje? -
- Zadaća iz Proricanja, ti? -
- Zadaća iz Čarobnih napitaka. -
- Užas, - složile smo se.
Poslijepodne sam provela pisajući zadaću s Ledom. Bilo je zabavno. Vratila sam se u društvenu prostoriju Ravenclawa oko pola jedan u noći. Uvalila sam se u krevet mrtva umorna, pitajući se da li će nakon pretrpljenih užasa slijediti mirnije razdoblje, ali sam se očito prevarila...
Post je objavljen 22.12.2006. u 19:04 sati.