Flota 'Izlazećeg sunca' - Nihon Kaigun (IJN – Imperial Japanse Navy)
U to doba Japan raspolaže flotom koja se po snazi nalazi na trećem mjestu u Svijetu. Jezgro japanske flote (Nihon Kaigun) čine bojni brodovi (BB), 10 plovnih jedinica, a kao i u ostalim ratnim mornaricama toga doba ti brodovi još uvijek smatrani su za mjerilo snage ratne mornarice (SAD ima ukupno 15 BB, a od toga broja 9 ih bazira na Pacifiku – po Athumanunhu). No, iako su svi japanski BB stari preko 20 godina oni su temeljito rekonstruirani i potpuno modernizirani. Tako četiri od tih BB postižu brzinu 26 čvora (to su u početku bili bojni krstaši (BC) koji su kasnije preoblikovani u BB – po Athumanunhu). Najjači japanski BB su Mutsu i Nagato, a završni radovi odvijaju se i na BB Jamato i Musashi koji su puno veći od najvećeg do tada izgrađenog uopće u Svijetu. O narečenim brodovima Athumanunh će pisati kasnije. Ipak, po Athumanunhu, najvažniji dio japanske flote su zapravo nosači zrakoplova (CV), što u ono doba japanski časnici još ne uviđaju, baš kao i mornarički časnici drugih ratnih mornarica toga doba. No, Athumanunh mora priznati da japansko mornaričko zapovjedništvo polako uviđa važnost CV jer sve kasnije zadaće nosit će upravo japanski nosači zrakoplova, a svi ostali japanski ratni brodovi imat će zadaću pružiti svekoliku potporu upravo nosačima zrakoplova. Tako je povijest zapamtila da su upravo Japanci prvi u povijesti pomorskih bitaka primijenili taktiku u kojoj su nositelji zadaća CV, a Amerikanci će to učiniti tek nakon šest mjeseci kasnije. Dakako, SAD raspolaže kudikamo jačim snagama od Japana, pa će i polučiti veće uspjehe u toj novo primijenjenoj taktici. Tako početkom rata Japan ima 13 nosača zrakoplova (CV) pretežito lakog (CVL) i eskortnog (CVE) tipa, dok su dva velika tipa (CVA) tek u izgradnji. Pored toga japanska flota raspolaže i sa 7 brodova koji mogu nositi hidrozrakoplove i to po 16 hidrozrakoplova svaki od tih brodova. Taj tip brodova i zrakoplova ima temeljnu zadaću izvida, pratnja konvoja i sudjelovanje u desantnim operacijama. Najjači CV kod Japanaca su Kaga i Akagi s po 80, odnosno 60 bojnih zrakoplova, dok ostali japanski CV nose od 30 do 40 zrakoplova. Japanska flota u svom sastavu ima i veliki broj krstarica od toga 12 teških (CA) i 28 lakih (CL). Nadalje, u sastavu japanske flote je 136 razarača (DD) i 58 podmornica (SS). Dakle, sveukupno gotovo 400 brodova s 1 270 000 tona deplasmana (istisnine), (kod ratnih brodova veličina se definira prema istisnini dok je to kod trgovačkih BRT bruto registarske tone – po Athumanunhu). Japanska flota do krajnjih je granica razvila i sasvim usavršila torpedno naoružanje koje je kudikamo prestižno u odnosu na druge flote koje se nalaze na Pacifiku. Tako se kalibar torpeda kod Japanaca penje na 600 mm s eksplozivnim nabojem do 500 kg, dok je to kod Amerikanaca tek kalibar 533 s eksplozivnim nabojem do 300 kg. Pored svega pobrojanog japanska torpeda kao pogon rabe kisik, umjesto komprimiranog zraka kao kod Amerikanaca, pa je tako domet japanskih torpeda 5 000 m pri brzini od 49 čvora, a američkih je domet 4 000 m pri brzini od 46 čvora. Kod japanskih razarača uz svaku torpednu cijev nalazi se još po jedan pričuvni torpedo koji se za nekih 20 minuta može napuniti tijekom vožnje što opet kod američkih to nije moguće. Zrakoplovna torpeda japanski zrakoplovi bacaju s visine od 300 m i to pri brzini zrakoplova od 400 km/h. No, iako Japan ima prestiž u proizvodnji optičkih naprava, posebice noćnih dalekozora, Japan kudikamo zaostaje u razvoju i proizvodnji podvodnih lokatora i ostale brodske elektronike, a posebice u razvoju radara što će kasnije rezultirati i velikim neuspjesima tijekom pomorskih bitaka. U japanskoj floti premalo se poklanjalo pozornosti polaganju morskih mina, kao i njihovom deminiranju, a zaštita konvoja bila je minimalizirana. Ljudstvo kopnene vojske, a i mornarice prolazilo je opsežnu i napornu obuku koja je na kraju bila sve oštrija. Mornarica je vježbe provodila u morima sjevernih područja gdje su vladali surovi uvjeti, nepovoljni, s čestim hladnim vjetrovima, maglama i olujama. Vježbe su redovito završavale s ljudskim žrtvama, ali je vremenom japanska mornarica time postigla izvanredan i zavidan stupanj spremnosti i izdržljivosti svojih mornara, kao i taktičke uvježbanosti. Piloti mornaričkih zrakoplova imali su od 500 do 800 sati naleta i to veći dio u bojnim operacijama tijekom rata s Kinom. Izuzetno jaka šovinistička propaganda u vojsci zapravo je i dovela do posljedice da su japanski vojnici i mornari prezirući smrt (nepotrebno, ponekad stvarno nepotrebno i suludo – po Athumanunhu), hrabro držali i branili gotovo sve položaje do posljednjeg čovjeka. Hrabrost japanskih mornara i vojnika za Athumanunha je neupitna, jer uz časnike kakve su imali ništa im drugo nije ni preostalo. Da, upravo o japanskim časnicima Athumanunh ima jako loše mišljenje i nema toliko hvale za njih. Zašto? Evo zašto! Japanskim časnicima u to doba (poradi izolacionizma koji si je Japan nametnuo sam – po Athumanunhu) nedostajala je širina u poznavanju Svijeta i svjetskih kretanja i zbivanja. Bili su premalo načitani, gotovo primitivni, vrlo grubi, gotovo nečovječni, možda u nekim slučajevima i divljački, ne samo prema ratnim zarobljenicima, već i prema svojim vlastitim vojnicima. Svaka bitka po Athumanunhu ima 'zastrašujuću divotu', u svakoj se bitci moraju poštivati temeljna pravila, a briga za ćudoređe vojnika ipak je potpuno u odgovornost časnika. Časnici planiraju i vode bitku, a dočasnici i vojnici je provode. Vojnici nikada ne napuštaju svoje bojne položaje, ali časnici bi ipak trebali znati trenutak kada bitka prerasta u obično ubijanje i nepotrebni gubitak vojničkih života koji su ipak najbitniji. U tom trenutku, kada bitka prerasta u očaj časnici imaju više mogućnosti, ali samo jednu obvezu. Ta obveza je da se izvuče i spasi što više vojnika. Upravo tu obvezu japanski časnici u svoj svojoj oholosti i grubosti prema vlastitim vojnicima prečesto su zaboravljali, pa Athumanunh na kraju rezonira i piše o njima s toliko ljutnje. Dakako, to je samo njegovo promišljanje i ostaje kod toga, prihvaća sva druga i drugačija promišljanja, ali ne želi niti raspravljati niti polemizirati o istima.
Post je objavljen 22.12.2006. u 19:28 sati.