Da sumiramo... ne 006 nego zadnja tri dana.
Nakon super hard i super srijede došao je Grozni Četvrtak - dan koji je počeo super a onda su se sitne svinjarije samo redale jedna za drugom. Počelo je s tim da net doma nije radio, da Vlasta nema neki klinac za USB, da ja nemam disketu, da ja imam disketu al je obično premala za powerpoint, da nije bilo nečega što sam htjela kupiti, da ni jedna stvar koje sam se ulovila (osim čarapa) nije koštala manje od 140 eura, da je počela sipiti kiša, da je bilo hladno za popizdit a ja bez kape (opet), da me vrijeme (opet) pregazilo, da je crko Vlastin printer
i moj seminar ostao zaglavljen u njemu.... Završilo je s gledanjem Vučjeg bratsva (ludi Vincent Cassel i tipična Monica Belucci). Slijedilo je lijeganje u pola jedan i sanjanje ludih iscprljujućih snova (koji su uključivali Marina, neku djecu, neki izet biciklima, penjanje preko ograde, učiteljicu Mariju i MS koji joj je rekao da je gej).
Onda je došlo buđenje u 7:30, vani još noć, grozno i odlazak na fax i držanje groznog seminara + komentar od onog idota "to je radikalno feministički pogled". (Pa rekla sam ti na početku da sam izabrala ekstremne primjere namjerno, ko ti kriv što si ti dosadan za umrijet, ne moramo svi bit!)
S tim su se grozote završile, došla je M, išle smo na kavu, bio je spot od Justina i brainstormanje i neke ful zabavne stvari i odlazak k Bredi (ah, Breda
) na konzultacije i zajebavanje u vezi nje i njenih suknji (ja volim njene suknje). Onda je došao Miheljak sa šeširom (!) i tjerao nas doma, kao, da šta smo još na faxu, da odemo doma jer gotovo. Onda je došao i moj red da pitam B da li imam zeleno svjetlo za SR ili ne, bila je divna i rekla da imam i preporučila mi neki članak a ja sam bila sva smetena i glupa i nisam mogla reć jednu normalnu rečenicu
i bilo mi je neugodno zaželjeti joj sretne praznike.
I tako je završio službeni dio 006.I ovaj grozni tjedan. U Ri idem vjerovatno sutra. Kod Vlaste i Guccija me čeka dar od Djeda Mraza 
Post je objavljen 22.12.2006. u 16:17 sati.