21. prosinca
Svake godine iznova razmisljam o najkracem danu u godini. Zamisljam kako se Zemlja nakon 6 mjeseci naginjanja u jednu stranu predomislila i pocela vracati kako bi Suncu izlozila kopna i mora koja je u medjuvremenu bio prekrio trajni mrak. Jucerasnja kratkodnevnica pocela je dok sam se vozio u sluzbu!
Nakon sluzbe pozurio sam prema moru i akvaduktu pored drevne Cezareje
Vladala je velika oseka i lako sam presao na valobran
na ciji juzni kraj sam sjeo i biljezio svaki suncev pomak,
pa i kad su se izmedju njega i moga znatizeljnog pogleda isprijecili oblaci!
Pri samo dodiru sa morem, prije nego li ce sasvim otici namigne mi Sunce, onako berekinski, i ode!
... a ja sam ostao jos dugo gledati kako gasne plam koji je ostao iza njega!
... sve dok u mraku vise ni obrise lukova akvadukta nisam mogao razaznati!
Post je objavljen 22.12.2006. u 16:14 sati.