Bok prijatelju...
Ja iskreno mislim da cu prestat biti dobar prema svima i jednostavno upustit se u tu silnu tamu i postat toliko hladan da mi do nikog nece stat...Toliko puta sam bio povrijeden i toliko je moje srce patilo da jednostavno ne moze vise!!
Sve te lazi, sva ta bol, svo to nepovjerenje... jednostavno NECU!!! Rade cu patit kao hladan...kao osoba kojoj do niceg nece stat, koja ce biti ujedno svoj najgori neprijetelj i najbolji prijatelj...Nitko me onda nece moc povrijedit...nece me bolit ako mi je netko lagao...!! Bit cu zatvoren...necu vise pruzat ruke onima koji tonu...necu vise bit rame na koje ce netko doc i plakat...jednostavno necu....
No...prijatelju mene zanima nesto...dali ta tama ima ime?? Ta okrutnost...ta mrznja...kako nas samo nade?? Sto ona potajno ude u nas zivot ili smo ju mi sami zagrlili i prihvatili??Sto se to dogada s nama??Ovaj svijet je postao takav da svako novo dijete postaje kao vojnik koji saljemo u rat...i nadamo se da ce se sigurno vratit , znajuci da ce se ipak neki izgubit putem...
"Dali ova tama ima ime?? JEL TO TVOJE IME...."
Robert Louis Stevenson
Post je objavljen 22.12.2006. u 09:57 sati.