Marketing
Godina u znaku snova
...kako vrijeme brzo prolazi...dan za danom slaže se...moj svijet od snova istkan bogatiji je za još jedan prekrasan dan...
...ova godina protrčala je pokraj mene...niti okrenula sa nisam a već je zima zamijenila ljeto...jesen sam preskočila,nekako je nisam doživjela...iz ljeta uskočila sam u zimu...
...i evo,već je Božić...
...volim sve ono što Božić predstavlja u mojoj svijesti...radujem se pozitivnim vibracijama i duhu ljubavi koji je u njemu...radujem se i onim malim,slatkim kutijicama u šarenim omotima ispod bora...radujem se nestrpljenju kojim kidam šarene papiriće...vesele me mirisi cimeta i vanilije u mojoj kuhinji...opijaju me,šalju me u daleke mistične svjetove...putujem...
...veselim se tome što ću barem tada imati vremena...što ću makar u mislima biti sa onima koje volim...što će me se sjetiti oni koji me vole...jedna riječ,jedan osmjeh...dovoljno za sreću...
...radujem se i miru i svetosti tog dana...onome što Božić uistinu jeste...ljubav i milost,dobrota...ne želim u sebi zadržati grube riječi...ne želim niti misliti na ono što nije ljubav...ne želim učiniti ništa što bi moglo povrijediti drage mi ljude...svima nam treba malo mira,malo ljubavi,malo vjere da može biti baš onako kako sami za sebe,kako za druge želimo...ja u to vjerujem i ta vjera je ono što mi daje snagu kada mislim da nema drugoga izlaza osim tuge...da sam na kraju...da dalje neću moći...
...ponekad pokleknem,istina,no to je tako ljudski...pokleknem ali ne predajem se...tada se sa još većom snagom dižem i koračam kroz život...moj život,jedini koji imam...prekrasan ovakav kakav je...nasmiješena,sigurna u sebe...zadovoljna sobom...sigurna u ispravnost svog puta...zahvalna na darovima koji su mi ispunili postojanje svjetlošću i ljubavlju...istinskim darovima života koje prihvaćam i kada nisu zamotani u prekrasne ,šarene omote...kada se čine nevažnim i malenim iskricama u tami...
...nema malenih darova...sve što nam je darovano...srcem...istinom...ljubavlju...sa zahvalnošću treba utkati u sag od snova istkan po kojem koračamo kroz život...
...nisam ja skromna,smjerna,niti skrušena...nisam ni slaba kako se ponekad čini...daleko sam od savršenstva...no njemu niti ne težim...najmanje želim izgledati ohola govoreći ovo...
...ja sam samo naučena cijeniti sitnice...naučena živjeti sama sa sobom...naučena prihvatiti i sebe i druge onakvima kakvi jesu...i baš takve ih voljeti...
...ostavljam vam zagrljaj...topao,iskren...
...i riječi koje možda najbolje oslikavaju ono što ja za sebe želim...ono što se iskreno,iz srca trudim biti...
...nadam se da uspijevam u tome,barem ponekad i da je moj nebeski čuvar,moj Anđeo,moj otac,ponosan na mene...
...sretan vam Božić,od srca...
R.
***
Neću da moji dani proteku
Mračni
U tihu lijuć se r´jeku
Vječnosti...
Kuda koračam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.
Izidor Poljak
Post je objavljen 23.12.2006. u 20:05 sati.