Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bojajeseni

Marketing

Ne želim biti sjena

Image Hosted by ImageShack.us

...ponekad mi je tako teško shvatiti samu sebe...ma kojom li to putanjom ide moj život...
...malo dolje...onda sam na dnu,tužna,smrvljena,nedorečena...
...pa malo gore...tada sam u oblacima,sretna,presretna,začarana...crtam snove...
...ponekad me umaraju te oscilacije misli i raspoloženja,pa poželim sve zamotati u lijepi šareni omot,i pospremiti...i sebe...i njega...složiti uredno u neki tajni pretinac koji neću otvarati...
...zamislim dane u kojima se budim,pijem kavu,spremam se za posao,odlazim,vraćam se,a ništa me ne dotiče...nema ni ljubavi...ni sreće...ni bola...ni tuge...samo ravna crta po kojoj koračam,trošim vrijeme ne osjećajući ništa,ne čineći ništa...tajni pretinac je čvrsto zatvoren...
...nema ničega...
...prazna...
...zamislim dane u kojima sam na rubu,na ivici...dane u kojima me misao ili riječ zaboli ili usreći...dane kada na počinak odlazim prepuna dojmova,bili oni lijepi ili ne...dane kada moj život crta krugove...smješta me u labirinte iz kojih nije niti malo jednostavno izvući se...
...dane u kojima otpuhnem prašinu nakupljenu na tajnom pretincu...otvaram ga...udišem iz njega dobro poznate,opojne mirise... mirise strasti i želje...čujem tople zvuke dragoga glasa...riječi ljubavi...vidim gotovo zaboravljeni osmjeh najnježnijih usana...dodiruje me sjaj najtužnijih,najljepših očiju...
...sretna...tako savršeno sretna...
...istina,ponekad je i teško...boli...suza kao biser zasjaji na mome licu...ali i u takvim danima ja znam da sam tu...da imam svoje mjesto pod suncem...ma kako daleko se ono u tom trenutku činilo...
...i biram život u krugovima,u labirintima...
...želim da tajni pretinac ostane otvoren...
...odabirem ono što mi opet i ponovo daje dokaze da postojim,da ostavljam trag...
...ja u stvari želim živjeti,disati punim plućima...ne želim biti sjena...ne priznajem poraze tako lako...ne dopuštam da mi život iscuri kroz prste kao pijesak...borim se za ono do čega mi je stalo...
...tvrdoglavo,uporno,nesavršeno ljudsko biće...
...jesam...
...ali ja samo želim jednoga dana imati sjećanja,uspomene,zadržati u sebi mirise,boje,riječi...i nikada,baš nikada ne želim završiti kao prazan list papira...zgužvana,odbačena,neispisana životom...


...obećala sam jednom prekrasnom biću punom ljubavi da ću se od sada uvijek smiješiti...biti zadovoljna onim što imam...
...i evo,ispunjavam to obećanje... ;)...smiješim se i uživam u životu...


Post je objavljen 22.12.2006. u 06:49 sati.