ehej narode :)
evo mene...trenutno sam u takvoj gužvi i gunguli da ne znam kaj prije...znam, znam da je škola gotova, ali imam još tolko stvari za obaviti da ne znam ni ko sam ni kaj sam...
al priuštim si i ja malo opuštanja...hehe :) dobra fora...ma neeeeeeeeeee...bili smo na plesnjaku jučer...
FENOMENALNO :) al nam je svima dns u školi bilo pa...hm...ovoga...ne...malo...zlo...i malo smo bili neispavani (a dotični primjerak nazovimoto čovjeka koji ovo tipka nije uspel još niti se leći u svoj krevetac od pola 7 ujutro jer iam tolko posla pa sad trenutno izgleda kao zombi koji bulji u laptop )
tolko sam u gužvi da sam ja, totalni tv i internet ovisnik, u ovih tjedan dana bila izložena zračenju od ekrana u najmanjim mogućim količinama...bleeeeeeeeeeeee
isprika svima za ne komentiranje...budem ja to nadoknadila
no a sad pravi razlog posta...osim da čekam mamu da dovuče sebe gore da joj pošaljem neki mail jer je to njoj previše umarajuće...jaj
kava
hm...znate onu čuvenu rečenicu : idemo na kavu? koja podrazumijeva i sve ostale napitke...
skužila sam neki dan kak jednostavno obožavam sa nekim ljudima otići na kavu...
svojim kokama npr...koje znam već 10000000000 godina...
ali i sa nekima koje sam upoznala nedavno...jučer, proši tjedan...bilo kad...
i kak imam fkt sa tim ljudima tolko tema za zajedničke razgovore da ono...ostaneš bez kave dok još nisi niti do pola...
a opet postoje neki ljudi s kojima se jednostavno prisilim da odem na kavu da ne bi ispala gadura (makar ionak nakraju ja uvijek ispadnem kriva i gadura i vještica i ne znam kaj još, ali boli mene zante kaj za to)...ne splati se nervirati...i onak osim par pitanja fkt ne znam kaj da velim...i šutim...i mislim...i dopizdi mi i kava/čaj/sok itd...
otkril nam je jelenko jedno jako lepo mesto za kavu na kojem ne breš naleteti na 5/6 poszantih ljudi, makar ih ima...i baš mi je nice tam...onak toplo...mirno...sa lepom muzikom...bila sam i danas tam...na finom čaju...dva puta...sa kokama...i još predvečer...i baš mi je lepo bilo konačno otići na čaj s tom osobom navečer jer jako jako dugo nismo mogli na miru razgovarati (kaj sam djelomično ja kriva jer uvijek kad dođem k njemu zaglibim u kuhinji na nekim drugim razgovorima :P)...jaj...jesam ga i ja smotana...
ljubav
ne,ne,ne...lana ne ljubi...bar ne još samo tješi zaljubljene/izgubljene...zanm da ne govorim puno, ali barem mogu slušati...sa razumijevanjem...i bez osuđivanja...ne, koke?
ne ću puno o ljubavi...razlog? nije važan...samo par stvari...
"...varaj sve ko te varao, samo nemoj tko te ljubio..."
"...recite joj da bez nje
nestale su sve
tajne ljubavi,
da je volim još
i ne mogu bez nje
bez ruže crvene..."
"...sve prave su ljubavi tužne..."
"...ako me nosiš na duši
i nemaš s kime sagraditi dom,
ako me nosiš na duši,
vjeruj mi, briga me za to..."
"...kad mi dođeš ti
i osmijeh vratiš mi
sva patnja i bol
života mog će proć..."
"...hold me now, don't cry
don't say a word,
just hold me now...
what do you say
when words are not enough... "
hm da...i jedan mali savijet (samo se nadam da zbog njega ne bude tak uskoro završila jedna love story) : ne ulazi u vezu sa nekim samo da bi zaboravio nekog drugog...kad-tad bude ti se to vratilo...a nakraju osjećaj i nije baš...uz opciju da ti se shebe ostatak života...ili barem bliže budućnosti...
ili recimo nekom (konačno) daš veliku količinu svojeg povjerenja (koje btw teško daješ jer si u prošlosti bio i više nego povrijeđen) i onda par dana poslije...krc-krc-krc sve pukne...
i onda nek mi još samo neko veli da bih trebala više ljudima vjerovati!?!
posle svega? ne,ne...hvala lijepa, ali život mi je već nepovartno uništen...
da ne završim tak depresivno i crno...uskoro slijedi jedan lijepi veseli nasmijani blesavi post...
dok se ja naspavam i malo ozdravim...možda već sutra...hehe :)
p.s. svaka sličnost sa stvarim osobama je slučajna :) ili? hehe :)
Post je objavljen 21.12.2006. u 22:10 sati.