Marketing
Dan duge noći
Svijet se kroz staklo autobusa činio tako mekan...
Boje i oblici su se stapali u jednu cjelinu, milijuni točkica u sliku...
Misli su hodale po površini zelene rijeke, laganim, klizećim korakom...
Melodija se uvlačila u moju podsvijest...
I bio je samo još jedan dan...
...
Krajem oka promatrala je kako meci probijaju drvo na prozoru, kao u usporenom filmu... Plava svjetlost probijala se kroz rupe... Strah... Mali leteći komadi metala ispred njenih očiju... Tama... Kraj... Ili nije...? Padala je duboko, duboko ali još nije nestala... Kroz mrak i maglu je vidjela lica, čula glasove, čas su nestajali a onda bi se opet vraćali... "Možeš li mi čitati misli?", pitala je... Nije bilo odgovora...
San o smrti... Ili tek san o snu...
Ne znam...
Na kraju krajeva, svi smo mi ipak samo dio opsega pojma trokut...
Post je objavljen 21.12.2006. u 21:50 sati.