Marketing
Sebični blagdanski post
Taman sam počela pisati ovaj post, kad vidim počinje legendarni film, Maratonci. Pa razmišljam da li pogledati film po deseti put ili pisati post. I odlučih se, mlada i svestrana, na oboje, ma mogu ja to, pa kak ispadne.
Sve nešto pregledavam tuđe blogove, pa svi pišu neke postove o staroj godini, opraštaju se ljudi od nje kao da se nikada neće vratiti u sjećanju. Pa zašto postoji blog i postovi sa datumima, čak arhivu možeš pregledavati po mjesecima. Neka vrsta dnevnika. A iskreno, ni ne sjećam se što mi se događalo u recimo mjesecu ožujku. Ups... kud sam baš izabrala taj mjesec... bar taj bi trebala pamtiti po nečemu.
Negdje prije godinu dana, kolegica me pitala: "Što si želiš u novoj godini?" A moj odgovor je bio: "Samo da budem sretna i zadovoljna što god da se dogodi." I mislim da taj odgovor stoji za mnoge nove godine. Jer ako nemaš sreće i mira u sebi, ako ne gledaš pozitivno na život, isti će ti biti crn ili možda siv. Uvijek govorim "sve je u glavi" jer stvarno i jest. Ali ako imaš neka iskrivljena mišljenja život ti može biti vrlo traumatičan. Dobro, priznajem, malo sam pretjerala sa ovim teškim riječima hehe. Ali ako si posložiš neke kockice u glavi, život ti može biti puuuno jednostavniji.
Naučila sam biti zadovoljna sa malim stvarima, volim ono što imam i što je moje. Govorim naravno o materijalnim stvarima. U ljubavi i osjećajima je sasvim druga priča. Volim iskreno i najviše, ne vjerujem u neke polovične ljubavi pune sumnje. Ako se nešto loše dogodi, trudim se vidjeti u tome neko novo iskustvo, a ne tugovati.
U poslu se trudim biti najbolja. Ne volim kada nešto ne razumijem, mora mi sve biti jasno. Obožavam učiti nove stvari. Ali u ovom trenutnom poslu se jednostavno ne vidim cijeli život... bez mogućnosti napredovanja. Ne, to nije za mene. A mnogi ne rade onaj posao koji ih ispunjava. Rade zato što valjda moraju. Prava je sreća naći se u nekom poslu i s užitkom ga raditi. I to mi je cilj u novoj.
Promjene i nisu tako loše, ovisi kako gledaš na njih. Ako se uspaničariš, promjenu doživiš kao nešto najgore što ti se moglo dogoditi u životu. Ali stvar je u tome da ju moraš gledati pozitivno, jer u suprotnom cijeli život možeš provesti u strahu. Jer život jesu promjene i to stalne. I nema smisla strahovati. Jednostavno nema smisla. Život je kratak, godina brzo proleti (zar ne?
) A kako iste lete pored nas, svaka nova je za mene izazov da postanem još bolja osoba. I to si zadajem (i želim) u novoj 2007.
A vama sve što si poželite sami...
Post je objavljen 21.12.2006. u 22:10 sati.